Zabrana diskriminacije u zapošljavanju
5
se od nepovoljnog postupanja uvjetovanog nekom od diskriminacijskih osnova. Nepovoljno
postupanje je svaka odluka odnosno postupak kojim je osoba dovedena u nepovoljniji položaj
od druge osobe koja se nalazi u sličnoj situaciji. Do diskriminacije dolazi kada se prema dvije
osobe „suprotnih“ karakteristika (npr. žena - muškarac, osoba katoličkog uvjerenja - osoba
islamskog uvjerenja, osoba heteroseksualne orijentacija - osoba homoseksualne orijentacije)
koje se nalaze u „objektivno“ sličnoj situaciji (npr. da obavljaju objektivno isti posao) postupa
različito. Također, ono što čini neku odluku izravno diskriminatornom je njena uvjetovanost
razlogom koji u nepovoljni položaj može dovesti samo osobe jedne zaštićene skupine. Primjer
za ovakvu diskriminaciju je odluka poslodavca da ne zaposli trudnicu zbog financijskih
gubitaka do kojih bi došlo zapošljavanjem takve osobe.
Indirektna diskriminacija
ili neizravna diskriminacija u smislu ovog zakona, postoji kada
određena naizgled neutralna odredba, pravilo, kriterij ili praksa stavlja ili bi stavila u
nepovoljniji položaj radnika kao i lice koje traži zaposlenje zbog određene osobine, statusa,
opredjeljenja, uvjerenja ili vrijednosnog sistema koji čine osnove za zabranu diskriminacije iz
stava 1. ovog člana u odnosu na drugog radnika, kao i lice koje traže zaposlenje. Da bi neutralna
mjera bila neizravno diskriminatorna, ona mora proizvesti nepovoljni učinak za pripadnike
određene društvene skupine. Primjer neizravne diskriminacije je osmosatna struktura punog
radnog vremena jer u pogledu zapošljavanja u punom radnom vremenu u nepovoljni položaj
dovodi žene na koje društvo još uvijek stavlja nerazmjerni teret brige za djecu i obitelj.
Uznemiravanje
je svako neželjeno ponašanje koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu
dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Uznemiravanje je širi pojam od seksualnog uznemiravanja jer može značiti i rasno, etničko i
druge vrste uznemiravanja. Uz ponašanje, iz čijeg sadržaja je očigledna uvjetovanost nekom od
zabranjenih osnova, u uznemiravanje je uključeno i ponašanje koje je neutralno po svom
izgledu, ali se njima cilja neku osobu poniziti, odnosno emocionalno i psihološki iscrpiti zbog
neke njene karakteristike, tj. pripadnosti određenoj skupini. Takvi prividno neutralni postupci
su kleveta, skrivanje važnih informacija vezanih uz radni zadatak, umanjivanje vrijednosti
kvalitete rada, isključivanje iz postupka odlučivanja, učestalo kritiziranje, tim više ako je pred
drugima, pretrpavanje zadacima i kratkim rokovima ili smanjivanjem odgovornosti i davanjem
trivijalnih poslova itd. Treba razlikovati mobing od uznemiravanja kao oblika diskriminacije.
Mobing
je širi pojam od uznemiravanja te će samo u određenim slučajevima mobing biti
uznemiravanje i stoga obuhvaćen Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Mobing je fenomen
zlostavljanja na poslu, a ključna razlika u odnosu na uznemiravanje u smislu Zakona o
suzbijanju diskriminacije je da kod mobinga nije presudna veza s određenom
diskriminacijskom osnovom. Zlostavljani radnik izvrgnut je uvredljivom ponašanju ne na
osnovi dobi, spola, nacionalne pripadnosti ili nekog drugog Zakonom nabrojanog kriterija
razlikovanja, već se izdvaja, primjerice, kao osoba koja je zadnja došla u “uhodanu radnu
sredinu”.
