UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
FAKULTET ZA EKOLOGIJU
Bijeljina
SEMINARSKI RAD
TEMA:
ZDRAVSTVENI EFEKTI NAJČEŠĆIH EKOLOŠKIH OTROVA
(TEŠKI METALI I PLINOVI)
Doc. dr Milan Grujičić Student: Igor Petričević
Predmet: Ekologija čoveka
Br. indeksa IV-374/12
Bijeljina, novembar, 2013. godine
UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
FAKULTET ZA EKOLOGIJU
Bijeljina
2.0
ESENCIJALNI I NEESENCIJALNI METALI
Teški metali se zovu zbog toga što imaju gustoću veću od 5 g/cm3. U teške metale
ubrajaju se metali koji nisu biogeni i djeluju isključivo toksično (neesencijalni) kao što su: olovo,
živa, kadmij, arsen, talijum i uranijum.
Neki teški metali su neophodni za žive organizme(esencijalni) kao što su: cink, željezo,
molibden, mangan, kobalt i selen.
Esencijalni metali su potrebni za pravilno funkcioniranje organizma pa njihov nedostatak
može biti štetan za organizam, isto kao i njihova visoka koncentracija u organizmu tako da je
pitanje njihove toksičnosti zapravo pitanje količine.
3.0
IZVORI TEŠKIH METALA
Svaki čovjek je izložen određenoj razini teških metala. Izvori teških metala nalaze se
svuda oko nas: okoliš, hrana, voda,kozmetika, boje.
Okoliš je npr. Opterećen kadmijem i olovom (izvor zagađenja su fosfatna gnojiva,
tretiranje poljoprivrednih kultura pesticidima koji sadrže teške metale, ispušni plinovi
automobila).
Biljke apsorbuju teške metale iz zemlje i zraka prvenstveno preko korijena iz tla, a
manjim dijelom i preko nadzemnih organa iz atmosfere. Tako konzumacijom voća i povrća teške
metale direktno unosimo u organizam.
Međutim, teški metali u hrani mogu nastati kao rezultat kontaminacije u lancu
proizvodnje. Prema tome, kontaminanti su tvari koje nisu namjerno dodane u hranu nego su
posljedica kontaminacije hrane tokom proizvodnje, pakovanja,transporta, obrade hrane ili su pak
posljedica nekih prirodnih procesa.
