SADRŽAJ
1. UVOD
2. ALERGIJSKE BOLESTI
3.UZROCI ALERGIJA NA RADNOM MJESTU
3.1.Sindrom bolesne zgrade
4.PROFESIONALNE ALERGIJSKE BOLESTI
5.UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA I AEROZAGAĐENJA NA
NASTANAK ALERGIJA
5.1.Aerozagađenje
6. PREVENCIJE ALERGIJA I CILJEVI
6.1. ciljevi
6.2. prevencija
7.ZAKLJUČAK
8. LITERATURA-REFERENCE
1. UVOD
Veliki broj čimbenika izravno utječe na kvalitetu zdravlja i opće dobrostanje
čovjeka. Na neke od njih (kao što su spol, dob, određena genetska obilježja i
obiteljska predispozicija određenim bolestima) čovjek ne može utjecati.
Međutim, daleko je veći broj čimbenika na koje čovjek može djelovati u svrhu
očuvanja i unaprjeđenja svog zdravlja.
Učinak čimbenika okoliša ovisi o prostoru i vremenu njihovog djelovanja,
intenzitetu (dozi) i izloženosti, međusobnim interakcijama, kao i o ciljnoj
populaciji na koju takvi čimbenici djeluju.
U južnim zemljama vodeći alergeni su peludi, a u hladnijim grinje. Pravi
razlog sve većem broju alergičnih bolesnika na pelude je nepoznat. Jedno od
mogućih objašnjenja porasta alergije na peludne antigene za krivca
proglašava onečišćenje zraka, i to najviše ispušnim plinovima motornih vozila,
koji su najvjerojatnije odgovorni za porast učestalosti polenoze u gradskim
sredinama. Naime, i u zemljama sa sve nižim koncentracijama peludi u zraku
posljednjih se desetljeća zbog upotrebe herbicida i eradikacije korova, bilježi
porast
peludne
hunjavice.
Za porast perenijalne alergije, tj. alergije na prašinu, grinje i slično, okrivljuje
se pak povećana izloženost grinjama zbog sve većeg broja gradske populacije
koja živi u umjetno klimatiziranim prostorima, od automobila do zgrada u
kojima
rade
ili
stanuju.
Obje hipoteze nude i određene mjere profilakse, npr. promjenu energetskih
izvora, zabranu automobilskog prometa bez katalizatora, održavanje i čišćenje
ventilacijskih sustava, promjenu uređenja kuće itd.
S obzirom na to da se u nerazvijenom svijetu ne uočava tako dramatičan
porast alergijskih bolesti, evidentno je da je povezan s civilizacijskim
napretkom. Sami smo svjesni porasta alergijskih bolesti u našoj sredini.
Pitanje je kako spriječiti taj trend ako do njega dovodi sam način života koji
nosi civilizacijski napredak. Neka istraživanja okrivljuju sve veću učestalost
biljnih masnoća u prehrani (npr. margarin umjesto maslaca). Čini se da i visok
stupanj procijepljenosti protiv zaraznih bolesti, te rana primjena antibiotske
terapije pri infekcijama dovode do usmjeravanja imunološkog sustava prema
razvoju antitijela (imunoglobulina E), koja su odgovorna za alergijsku
reakciju. Sve je očitiji stav da bolesnoj djeci treba dopustiti da razviju antitijela
na viruse i bakterije, te antibiotsku terapiju početi samo kad je to zaista
nužno.
se ispoljava nakon prvog kontakta s alergenom kada se razvijaju specifična
protutijela tipa IgE (imunoglobulin E). Ta se protutijela prilikom ponovnog
kontakta s alergenom aktiviraju i vežu na mastocite (stanice imunološkog
sistema), koji oslobađaju hemijske posrednike (posebice histamin). Oslobođeni
hemijski posrednici vežu se na receptore u tkivima uzrokujući alergijsku
reakciju, posljedica čega je upalna reakcija koja se očituje različitim
simptomima.
Simptomi alergijske reakcije mogu biti opći (sustavni) ili lokalizirani na organ
ili organski sistem putem kojeg je alergen ušao u tijelo (koža i sluznice,
probavni ili dišni sistem). Simptomi alergijske reakcije znatno se razlikuju u
brzini nastanka i intenzitetu. Katkada se lokalizirani i opći simptomi razvijaju
izrazito brzo te mogu ugroziti život bolesnika.
Šta su antigen i antitijelo?
Antigen je svaka tvar koju organizam prepoznaje kao stranu i potencijalno
štetnu, te protiv koje stvara specifična antitijela. Stvaranje antitijela koristan je
obrambeni mehanizam koji nas štiti od štetnih čimbenika okoliša, bakterija,
virusa i sl. U alergijskim bolestima antigene nazivamo alergenima. Alergeni su
najčešće bjelančevine, ali i različite druge tvari koje potiču stvaranje antitijela.
Alergija se stoga može smatrati neodgovarajućim ili izmijenjenim
obrambenim odgovorom na tvari iz okoliša. To znači da su alergeni tvari koje
će samo u manjeg broja alergijama sklonih osoba imunološki sustav
prepoznati kao strane i štetne.
Tko može razviti alergiju?
Svatko može postati alergičan na neku tvar iz okoliša bez obzira na dob.
Generalno, postoje tri faktora koja utječu na pojavljivanje alergije - genetska
predispozicija, okidači iz okoliša i izlaganje alergenima. Genetsko nasljeđe ima
veliku ulogu - djeca čiji su roditelji skloni alergiji, odnosno alergijskoj reakciji
imaju veću vjerojatnost da će i sami oboljeti od alergijske bolesti (30 posto ako
je bolestan jedan roditelj, odnosno 50 posto ako su bolesna oba roditelja),
alergije su češće kod muškaraca nego kod žena, pušenje majke u trudnoći ima
veliku ulogu, itd.
U nastanku alergije neosporna je uloga okoliša koji dodatnim djelovanjem
može potaknuti razvoj alergije u genetski predisponirane osobe. Kada
govorimo o dišnom sistemu, valja spomenuti negativan utjecaj onečišćenog
zraka (smog, duhanski dim i dr.) koji otvara put senzibilizaciji na pojedine
peludi biljaka. Faktori koji izgleda sprečavaju razvoj alergija uključuju
preboljenje neke virusne bolesti kao hepatitis A ili ospice, upotrebu nekih
cjepiva kao BCG, kao i život na selu (osobito prisustvo stoke). Studije pokazuju
da su ljudi koji pretjeruju sa higijenom pod većim rizikom da razviju alergiju.
Naprimjer, preporuča se jako izlaganje djece alergenima pasa i mačaka u
ranoj dobi
.
Konačno, umjereno do veliko izlaganje alergenima u vezi sa ostalim faktorima
vodi do osjetljivosti u ranoj fazi života i kasnijem razvoju kliničkih alergija.
Iako sada postoje dokazi da vrlo veliko izlaganje alergenima ima zašitni
učinak, još se preporučuje malo izlaganje za prevenciju alergija.
ALERGENI
Alergeni su tvari, koje mogu izazvati alergiju, ali inače nisu štetni za čovjeka.
Najčešći alergeni su:
grinje
pelud
mačke i druge životinje, na primjer, psi, konji, zečevi i svinje
hrana, kao što su kikiriki, jaja, soja, kravlje mlijeko i plodovi mora
ubodi insekata
lijekovi
plijesan
lateks
Alergeni, koji se prenose zrakom, su grinje, pelud, spore plijesni, dlake mačaka
i psa. Udisanje ili dodir s takvim alergenom izazva osip, naticanje očiju,
peludnu groznicu ili astmu. Takvi alergeni vrlo rijetko izazivaju anafilaksiju.
Prehrambeni alergeni unose se sa hranom. Bilo koja vrsta hrane može
izazvati alergijsku reakciju. Najčešći prehrambeni alergeni su jaja, kravlje
mlijeko, kikiriki, soja, pšenica, sjemenke, riba i školjke.
