Kvalitet rehabilitacije osoba trece zivotne dobi

Kronološki je starost određena s dobi od 60 godina života, dok je starenje proces koji nije identičan za sve ljude. Naime, na način i brzinu procesa starenja donekle utječu nasljedne osobine, kvaliteta života, nazočnost različitih rizičnih čimbenika i bolesti, stoga starenje i njegove funkcionalne posljedice različito pogađaju svakog pojedinca. Ipak, zbog fiziološkog starenja, kod većine osoba s vremenom se pojavljuju anatomske promjene koje sporo napreduju, ali u konačnici dovode do pada opće snage, tj. dekondicioniranja.Na lokomotornom sustavu, starenje dovodi do niza različitih promjena. Značajno se smanjuje snaga, izdržljivost, mišićna masa i gustoća kostiju, te se povećava količina potkožnog masnog tkiva. Proces starenja na neuromuskularnom sustavu utječe na strukture i funkcije njegovih sastavnica, a posebno na rad mišića, pri čemu je najznačajnije smanjenje broja i veličine mišićnih vlakana. Gubitak mišićne jakosti i mišićne mase neke su od najuočljivijih promjena koje se dešavaju kod starijih osoba . Prema Keoghu, današnje su generacije tjelesno trošnije i manje sposobne izvoditi svakodnevne aktivnosti za razliku od prijašnjih, a razlog tome može biti manje kretanja, smanjen fizički rad i vježbanje u mladosti i u kasnijoj dobi. Motoričke sposobnosti i aktivnosti doživljavaju značajne promjene tijekom života odnosno procesom starenja postaju reducirane i usporene. Vrijeme reakcije, koje je najkraće oko 18. godine života, lagano se produžava do 40. godine, a kasnije još značajnije. Izraženije je na vidne nego na zvučne podražaje.