UNIVERZITET U TUZLI
EKONOMSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD IZ NASTAVNOG PREDMETA
FINANSIJSKO UPRAVLJANJE I KONTROLA U JAVNOM SEKTORU
Tema: Monetarna politika Evropske Centralne banke
Predmetni profesor:
Dr.sc. Emira Kozarević, docent
Kandidati:
Beširević Emir, I-2496/10
Spahić Halid, I-2425/10
Tuzla, April, 2013.godine
2
1. EVROPSKA MONETARNA UNIJA (EMU)
1.1. Historijski razvoj
Početak ujedinjavanja zapadnoeuropskih zemalja kako na ukupnom privrednom tako i,
posebno, na monetarnom području nalazimo u prvim godinama nakon završetka Drugog
svjetskog rata. Ratom opustošenoj Europi bila je potrebna pomoć za obnovu i oporavak
razorenih i iscrpljenih privreda. To je uvidio SAD, kao najznačajnija (ekonomska, politička i
vojna) sila svijeta, koja već 1947. godine razvija ideju o zajedničkom oporavku i ujedinjenju
zapadnoeuropskih zemalja, što će ujedno biti brana ekspanziji socijalističkih promjena na
čelu sa SSSR-om. U junu 1947. godine tadašnji državni sekretar vanjskih poslova George
Marshall iznio je ideju o pomoći zapadnoeuropskim zemljama pod uvjetom da one donesu
zajednički plan obnove i da se dogovore o veličini potrebne pomoći svakoj od zemalja.
Programom ekonomske obnove poznatijim pod nazivom »Marshallov plan« u razdoblju od
1948. do 1952. godine zapadnoeuropskim zemljama bespovratno je dodijeljeno oko 15
milijardi dolara za njihov privredni oporavak. Radi koordiniranja Marshallova plana i
privrednog povezivanja Zapadne Europe, 1948. godine, formirana je Organizacija za
europsku ekonomsku saradnju (OEEC) koja je posebno djelovala na jačanju multilateralne
trgovine među zemljama članicama (16 zapadnoeuropskih zemalja te SAD i Kanada).
1
Na monetarnom planu osnovana je 1950. godine Europska platna unija (European
Payments Union) - EPU - koja je svojim djelovanjem trebala omogućiti prelaz s
bilateralizma na poseban oblik multilateralnih plaćanja među zapadnoeuropskim zemljama
što je bila prva faza na putu uspostavljanja potpune konvertibilnosti njihovih valuta. EPU je
djelovao kao multilateralna klirinška unija preko koje su se obavljala prebijanja
međusobnih potraživanja zapadnoeuropskih zemalja jer su zapadnoeuropske valute bile
međusobno zamjenjive (ali ne i za dolar), a tehničku stranu je obavljala Banka za
međunarodne obračune (Bank for International Settlements - BIS) u Baselu koja je bila
europski agent za raspodjelu Marshallove pomoći i obračunsko mjesto za EPU.
2
Godine
1950. stvorena je EUA - europska obračunska jedinica (European unit of account) i to kao
knjigovodstveni novac koji je korišten za ograničene svrhe. Naime, proces ekonomskog i
monetarnog povezivanja Zapadne Europe započet osnivanjem OEEC i EPU i dalje će se
intenzivno razvijati na oba područja: na ekonomskom povezivanju osnovana je Pariškim
ugovorom 1951. godine Europska zajednica za uglaj i čelik, kojom se utire put kasnijoj široj
ekonomskoj integraciji, koja će nastati osnivanjem i radom Europske ekonomske zajednice
1
Mista, N.,
Evropska unija – Osnivanje i razvoj
, Revicon, Sarajevo, 2010. Str. 87.
2
Ibidem, str. 88.
3
EEZ (ugovor o osnivanju potpisan je 1957. godine u Rimu, a stupio je na snagu 1.1.1958.
godine).
Na monetarnom planu stvoren je, u okviru EEZ, prostor da 27. 12. 1958. godine stupi na
snagu Europski monetarni sporazum (European Monetary Agreement) - EMA, koji su
sklopile još 1955. godine zemlje članice OEEC. Ovim sporazumom zemlje članice uvele su
eksternu konvertibilnost svojih valuta čiji su tečajevi mogli oscilirati ±0,75% od utvrđenog
pariteta čime je prestala s radom EPU (premda su se u doba osnivanja EEZ plaćanja i dalje
obavljala preko EPU), a od preostalog kapitala i novouplaćenih kvota osniva se Europski
monetarni fond.
Na planu monetarne integracije, od uspostavljanja valutne konvertibilnosti pa sve do kraja
60-ih godina nije se ništa posebno događalo, osim što su sredinom 1968. godine ukinute
carinske barijere unutar Zajednice i uvedena zajednička tarifa prema trećim zemljama.
Međutim, iste godine, a još više 1969., dolazi do sve izraženije svjetske monetarne krize,
koju je unutar Zajednice još više podgrijavalo već vrlo snažno eurodolarsko tržite, što je
remetilo proces ekonomske i monetarne integracije, na što su reagirale monetarne
institucije (Komitet guvernera središnjih banaka) i druge institucije Zajednice.
3
Početkom 1969. godine poznatim Barreovim planom predlaže se osim ostalih ekonomsko
političkih mjera, osnivanje posebnog mehanizma za monetarnu saradnju zemalja članica
Zajednice kako bi se spriječilo daljnje pogoršavanje odnosa u monetarnoj sferi
(kratkoročna monetarna podrška i srednjoročna finans ijska pomoć, prethodno
usuglašavanje odluka o promjeni pariteta valuta zemalja članica i dr.).
U decembru 1969. godine na sastanku lidera zemalja EZ u Hagu, gdje je prvi put
formulirana ideja o stvaranju ekonomske i monetarne unije - do koje će doći tek 15.
decembra 1991. godine u Maastrichtu - donesene su određene mjere u smjeru monetarne
integracije kao što je osnivanje Europskog rezervnog fonda, a već 1970. godine proradio je
mehanizam bezuvjetnog kratkoročnog kreditiranja središnjih banaka.
4
U martu 1971. godine Rezolucijom Savjeta ministara precizirane su mjere koje su trebale
omogućiti ostvarenje planirane ekonomske i monetarne unije, a na monetarnom planu to
su bile: pripreme za formiranje Europskog fonda za monetarnu suradnju, održavanje
valutnih tečajeva unutar još užih granica fluktuiranja i uspostava dodatnog mehanizma
srednjoročne finans ijske pomoći, koji je počeo djelovati prvog lipnja 1971. godine.
3
Mista, N., Op.cit. str. 89.
4
Bukovšak, M., Noršić, I., Šošić, V.,
Europska monetarna unija institucionalni i ekonomski aspekti,
Masomedia,
Zagreb, 2003., str. 43.
5
agrarnog i socijalnog. U Frankfurtu je osnovan Europski monetarni institut (EMI -
European Monetary Institute), dogovoren je postupak za usaglašavanje ekonomskih
politika na razini EU, i otpočeto je snižavanje "prekomjernih proračunskih deficita".
Europski monetarni institut je nasljednik Europskog fonda za monetarnu saradnju, a svrha
njegovog osnivanja je da se u okviru ograničenih monetarnih i finansijskih ovlasti
pripreme uvjeti za početak treće faze EMU. Iako je 1992. godine bilo predviđeno da "EKI"
(ECU) bude buduća jedinstvena valuta, u decembru 1995. god. donesena je odluka da se
jedinstvena valuta nazove "euro" (euro), i usvojen je kalendar za njeno uvođenje. Juna
1998. osnovana je Europska centralna banka (European Central Bank, ECB), sa sjedištem u
Frankfurtu.
Osnovni zadatak ECB je provođenje jedinstvene monetarne politike, čime se de facto
prenosi suverenitet nacionalnih centralnih banaka u domeni vođenja monetarne politike
na ECB. Cilj kome teži jeste stabilnost cijena, što je neminovnost ukoliko želite stabilnu
valutu. ECB koristi sljedeće instrumente kako bi iskontrolisala količinu novca u opticaju:
7
- minimalne rezerve,
- operacije na otvorenom tržištu,
- kvantitativne kontrole i
- kamatnu stopu.
Ovaj posljednji instrument je od posebnog značaja za EMU, jer kamatnu stopu za
refinansiranje (kamatna stopa za refinansiranje - bila je fiksirana na 3%) ECB zaračunava
bankarskom sektoru po osnovu datih kredita za likvidnost na sedmičnoj osnovi. Ova
kamatna stopa je bitan indikator za kretanja cijena novca na tržištu novca.
Treća faza
(1.1.1999 - 1.1.2002) označava konačno uspostavljanje monetarne unije. To
podrazumijeva prenošenje ovlasti nacionalnih centralnih banaka na Europsku centralnu
banku i uvođenje jedinstvenog novca. Ova faza je skoro dovršena zamjenom nacionalnih
valuta članica EMU ("evrolenda") jedinstvenom monetom - eurom. To znači da do
kraja juna 2002. godine euro treba postati jedina valuta "Euroland"-a, koju bi regulirala
jedinstvena centralna banka. U međuvremenu, euro se uvodio u platni promet u vidu
žiralnog novca (Bank Currency), tj. kao valuta za bezgotovinska plaćanja (non cash). To
znači da su potrošači i dalje koristili nacionalne valute, dok su države poslovale putem
eura. Uvođenje eura ima svoje preduvjete:
8
1) privrede zemalja EU treba približiti da budu kompatibilne u toj mjeri, da jedinstvena
valuta ima smisla, i
7
Prokopijević, M. Op.cit., str. 34.
8
Ibidem, str. 34.
