Planiranje vaspitno-obrazovnog rada u osnovnoj školi

UVOD

Svaka aktivnost čovjeka odvija se prema utvrđenom planu. Međutim, ako planiranje nije potpuno, ako se takvim planiranjem ne obuhvate sve bitne etape rada i komponente koje su bitan preduslov za postizanje postavljenih ciljeva, tada je riječ o nepotpunom i nesvrsishodnom planiranju, tj. planiranju radi planiranja. NJegova suština se ogleda u planskom i racionalnom vremenskom raspoređivanju individualnog i kolektivnog rada koji su neophodni za ostvarivanje postavljenih ciljeva i zadataka. Shvaćeno na ovaj način, planiranje ne ispunjava samo značajnu ulogu u domenu privrede i proizvodnje, već i u razvoju prosvjete, školstva i vaspitno-obrazovnog rada.
Osnovna škola je škola koju učenik pohađa kao prvu školu. Osnovno obrazovanje i vaspitanje je djelatnost od opšteg društvenog interesa. Svrha osnovnog školstva je da omogući učeniku sticanje znanja, umijeća, stavova i navika potrebnih za život i rad ili dalje školovanje. Škola je, svakako, osnovna i najznačajnija institucija vaspitanja i obrazovanja u savremenim društvima. Ona pokriva najduže razdoblje organizovanog vaspitanja i obrazovanja ličnosti u toku života, upravo u periodu najintenzivnijeg razvoja djece i mladih. Zbog toga, u školi je veoma bitno da se tom procesu pristupa planski, sistematski i organizovano. Škola je dužna osigurati kontinuiran razvoj učenika kao duhovnog, tjelesnog, moralnog, intelektualnog i društvenog bića u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima. Osnovno školovanje obavljaju osnovne škole i druge javne ustanove, a ostvaruju ga na temelju nastavnog plana i programa.
Uspješnost planiranja i ostvarivanje predviđenih mjera zavisi od sagledavanja brojnih i često složenih uslova, a prije svega od sposobnosti nastavnika da sagledaju i analiziraju puteve nastavnog rada škole, ali i pojedinih razreda i odjeljenja kao njenih sastavnih dijelova, stručnih službi i uslova u kojima škola živi i radi, a eventualno i lokalnih uslova. Učenje se definiše kao promjena u postignuću koja nastaje u toku vremena. Ciljevi označavaju načine na koje želimo da se naši učenici promjene. Nastavu imamo samo onda kada se učenici zaista mijenjaju. Društvene promjene zahtijevaju promjene u nastavi i učenju. Potreba za promjenom će se najprije pojaviti onda kada postoji neslaganje između naših očekivanja i realnosti i onda kada zaista vjerujemo da će promjene koje sprovodimo kao nastavnici poboljšati naš život isto kao i živote naših učenika. Promjena je teška i njen tok nije linearan.
Suštinski cilj svakog obrazovnog sistema je pružanje efikasnih, podsticajnih i kvalitetnih obrazovnih iskustava učenicima. Ostvarivanje ovog cilja je od ključnog značaja za uspjeh ne samo obrazovnih institucija, već i svakog učenika. Jedna od najznačajnijih komponenti obrazovnog iskustva je kvalitet okruženja u kome učenici žive, rade i uče. Motivacija je svakako jedan od najmoćnijih faktora koji utiču na učenje. Nastavnici mogu imati i pozitivan i negativan uticaj na motivaciju učenika. Oni mogu da motivišu učenike da ulažu neophodan napor i time olakšaju njihovo učenje, npr. da se fokusiraju na učenje učenika, da podstiču aktivnost učenika u nastavi i uklone prepreke.