1
UNIVIRZITET U ZENICI
PRAVNI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
Predmet : Savremeno pravni politički sistemi
Tema : Politički sistem Indonezije
Mentor : dr.sc. Džemal Naetović
Zenica , 2011.
2
SADRŽAJ
I. UVOD
II. HISTORIJSKI RAZVOJ…………………………………………………………………………………………2 – 3
III. VLADA I POLITIKA …………………………………………………………………………...…………………...4
IV. USTAV ………………………………………………………………………………………………...…………..5 – 6
V. VLADA I POLITIČKI UVJETI …………………………………………………………………...…………..7 – 8
VI. ZAKONODAVNA TIJELA……………………………………………………………………..….……………….9
A. Narodna Savjetodavna skupština ( MPR ) ……………………………………….…………………...9
B. Dom Naroda predstavnika ( DPR )………………………..……………………..………….……........10
VII. IZVRŠNA VLAST……………………………..………………………………………………….….……………11
A. Predsjednik………………………………………………………………………………………….……11 – 12
B. Kabinet………………………………………………………………………………………...……………..……13
C. Vrhovno Savjetodavno vijeće I odbor za državnu reviziju …………………...…..………….13
VIII. PRAVOSUĐE …………………………………………………………………………………..…….……14 – 15
IX. LOKALNE SAMOUPRAVE ………………………………………………………..………….…………16 – 17
X.ACEH……………………………………………………………………………………….……………………………18
XI. ZAPADNI IRIAN …………………………………………………………………….………….……..……18 - 19
XII. ISTOČNI TIMOR ……………………………………………………………………..…………………...19 – 20
XIII. POLITIČKA KULTURA ……………………………………………………………………………………….21
A. Tradicionalna politička kultura …………………………………………..……….……………………21
B. Islamska politička kultura …………………………………………………………………….…………..22
C. Moderna politička kultura ………………………………………………………………….………….….23
4
I.
UVOD
Indonezija, službeno Republika Indonezija je država u jugoistočnoj Aziji i Oceaniji.
Indonezija se nalazi na Malajskom arhipelagu, najvećem arhipelagu na svijetu, između
Indokine i Australije, te između Indijskog I Tihog okeana. Njen arhipelag obuhvaća oko
13.000 otoka I sastoji se od 33 pokrajina s više od 238 milijuna ljudi, te je u svijetu
četvrta najmnogoljudnija zemlja. Indonezija je republika koja ima izabrano zakonodavno
tijelo na čelu sa predsjednikom. Glavni grad Indonezije je Jakarta koji je smješten na
ostrvu Javi koji je ujedno jedno od najgušće naseljenih mjesta na zemlji. Njene kopnene
granice su sa Papue Nove Gvineje,
Papue Nove
Gvineje, Istočni Timor i Malezija. Ostale
susjedne zemlje uključuju Singapur, Filipine, Australiju i Indijanski teritorij Andamanski
i Nikobarski otoci. Indonezijski arhipelag je postao važan trgovački regij još od sedmog
stoljeća koji trguje sa Kinom i Indijom. Indonezijska historija je bila burna, s raznim
izazovima koji obuhvaćaju prirodne katastrofe, korupcije, separizam, proces
demokratizacije i period brzih ekonomskih promjena. Zbog svojih brojnih otoka,
Indonezija se sastoji od različitih etničkih, jezičkih i vjerskih skupina. Iako ima veliku
populaciju i gusto naseljene regije, Indonezija je bogata prirodnim resursima ali ujedno
siromaštvo je široko rasprostranjeno.
5
II.
HISTORIJSKI RAZVOJ
Od 1602. godine Indonezija je bila u zavisnosti od Holandske istočnoindijske kompanije.
Poslije raspuštanja Kompanije 1816. godine prešla je u ruke holandske države.
Početkom dvadesetog vijeka jača oslobodilački pokret u zemlji. U godinama 1942 –
1945. Indonezija je bila pod japanskom okupacijom. Poslije kapitulacije Japana
proglašena je nezavisnost 17. augusta 1945. godine. Kasnije, Ugovorom u Lingađatiju
( 1946 ) Holandija priznaje Republiku Indoneziju, ali samo na teritoriji Jave, Sumatre i
Madure. Od ostalih teritorija stvorene su marionetske države pod holandskom
dominacijom. Holanđani se nisu držali ugovora I u dva maha od 1947. do 1948. godine
pokušali su da oružjem nametnu svoju vlast. Na konferenciji u Hagu Holandija je
definitivno priznala nezavisnost Indonezije 27. decembra 1947. godine.
Tadašnja
teritorija Republike bila je sastavljena od 16 federalnih jedinica. Unitarna republika
proglašena je 1950. godine. Tadašnja teritorija Republike bila je sastavljena od 16
federalnih jedinica. Unitarna republika bila je proglašena 1950. godine. Ona je
obuhvatala sva ostrva bivše Holandske istočne Indije, izuzev Zapadnog Irjana, koji je
1962. godine na osnovu sporazuma, a po isteku od jedne godine pod upravnom
Ujedinjenih nacija došao u sklop Indonezije. Sistem parlamentarne demokratije značio je
nestabilnost ne samo u političkom nego i u privrednom životu Indonezije. U godinama
1945 – 1958. promjenilo se 17 vlada. Sa svakom novom vladom mijenjali su se već
usvojeni planovi privrednog razvoja. Kao alternativno rješenje predsjednik Sukarno je
usvojio ideju dirigovane demokratije, po kojoj će vlada biti sastavljena od političkih
stranaka proporcionalno zastupljenih u Parlamentu.
1
Ustavotvorna skupština je
raspuštena 5. juna 1959. godine i stavljen je na snagu Ustav iz 1945. godine.Ovaj Ustav
uspostavalja centralizovanu državu I daje veća ovlaštenja predjesniku Republike prvog
oktobra 1965. godine. Izvršen je pokušaj državnog udara, koji ugušuje armija, poslije
čega dolazi do masovnog pokolja članova Komunističke partije Indonezije. Na politički
vrh izbija general Suharto, koji mijenja dotadašnji kurs u unutrašnjoj a i dijelom u
spoljnoj politici zemlje. Vlada generala Suharta uspjela je, mada po cijenu vidnog
ograničavanja dotadašnjih političkih sloboda, da u Znatnoj mjeri konsoliduje prilike u
zemlji I da učvrsti svoju vlast. S druge strane vlada je stavila stranke u takav položaj da
one stvarno nemaju nikakav uticaj na politički život zemlje. U ekonomskom razvoju
vlada je napustila neke nerealne i megalomanske ideje ranijeg režima, uspjela je da
obuzda inflaciju I postigne dosta vidne rezultate u razvoju nekih grana privrede kao sto
je proizvodnja nafte, pirinča i nekih obojenih metala. Vlada je stvorila povoljne uslove za
brži priliv stranog prije svega privatnog kapitala.
21
1
Savremena administracija, Politička enclikopedija, Beograd, 1975., str.1238.
2
Bruce Vaughn, Indonezija: domaće politike,strateško Dynamics I američki interes, USA, 2011., str. 6
7
III.
VLADA I POLITIKA
Nakon 1965. godine i uništenja Indonezijske Komunističke partije, vojska dominira
Indonezijskom politikom.Iskorištavanjem postojećih ustavnih struktura i mobilizacija
civilne političke podrške kroz quazipolitičke stranke funkcionalnih skupina ( Golkar ), U
indoneziji vođe koncentrirane moći I autoriteta su vojne I birokratske elite. Ne čelu elita
bio je predsjednik Suharto, bivši general koji je bio instrumentalan u prisilnom
prestanku vođene demkokracije njegovog predhodnika Sukarna. Za naglašavanje
diskontinuiteta I diskreditirane politike nije uspjelo u Sukarno doba – ono što novi režim
zove ‘’stari poredak ‘’ dok se Suharto vlada zove ‘’ novi poredak ‘’. Prioritet u New Order
je gospodarski razvoj koji je temeljen na sigurnosti, stabilnosti I konsenzusu. Iako samo
nekoličina vrhunskih vođa u 1980-ih I ranih 1990-ih je sudjelovalo u New Order procesu
u donošenju odluka. New Order se pojavio u ranim 1990-im I ima široku potporu većine
Indonežana.Njegova legitimnost se odnosila ne samo na stvarnom gospodarskom
razvoju nego I na žalbe na tradicionalne vrijednosti, uključujući ali I ne ograničavajući
vrijednosti s kojima je bio prožet Suharto. 1992. godine Indonezija je bila unitarna
država sa vrlo centralizovanom državnom upravnom. Problemi integracije ostali su u
Istočnom Timoru ( Timor Tumur provincije ), Zapadni Irian provicnije te u manjoj mjeri
posebna Regija Aceh. Nakon neovisnosti koja je proglašena 1945. godine, ideološki
konsenzus je tražio snažno širenje nacionalne ideologije pod nazivom Pancasila:
vjerovanje u jednog Boga Vrhovnog, humanosti, nacinalizmu, demokraciji I socijalnoj
pravdi. Vlada je tražila isključivo pravo da daju sadržaj ovih širokih općih načela.
Početkom 1965. Godine sustav je pojednostavljen za instituciju Golongan Karya ili
Golkar, to je bila de facto vladajuća stranka koja je bila organizirana oko funkcionalnih
skupina u društvu.Golkar zbog velike državne potpore I vrlo restriktivnih pravila
kampanje postao je pobjednik u svim nacionalim izborima od 1971. Godine.Golkar
dominira ustavnim zakonodavnim tijelima I oružanim snagama. Širina djelovanja vlade
je također poboljšana na pravosudni sustav u kojem vladavina prava imala je uticaja na
volju vlade. Do 1992. Godine Suharto je bio inaugurian pet puta kao predsjednik, a
središnje političko pitanje bio je termin sukcesije.Sukcesija je bila problem koji je mogla
biti riješen samo uz interakciju među vodećim političkim snagama I institucijama:ABRI,
birokracija, islam, poslovne grupe I Predsjedništvo. Svi su frakcije I podjeljeni ne samo
po pitanjima interesa nego I po pitanjima vjere, rase I etničke pripadnosti. Pitanja koja
su od interesa uključuju ekonomske jednakosti, korupcija, uloga ABRI u društvu, briga za
okoliš I demokratizaciju. Suharto vlada je vratila Indoneziji međunarodni imidž I postala
je članica međunarodne zajednice.Osnovala je I postala član Udruge zemalja jugoistocne
Azije ( ASEAN ). U 1980.G. počela je biti prisutna na međunarodnoj sceni zbog svog
ogrmonog stanovništva, prirodnih resursa, gospodarskog uspjeha I nacinalizma.
43
34
GPO Kongresna knjižnica, William H.Frederick i Robert L. Worden, Indonezija: Državna studija,
Washington, 1993., str. 77-78.
