Psihološki profil pedofila sa posebnim osvrtom na žene pedofile i „internet pedofile

Sažetak
U radu je napravljen pregled savremenih saznanja o pedofiliji, pri čemu je posebna pažnja posvećena „internet“ pedofilima i pedofiliji kod žena. Obrađeni su epidemiologija i etiologija pedofilije, komorbiditet sa drugim poremećajima, prisustvo incesta, osobine ličnosti, kategorije pedofila, prisustvo kognitivnih distorzija, distinkcija između pedofilije, nepiofilije, hebofilije i teleiofilije, posljedice koje seksualno zlostavljanje ostavlja na djecu i razlika između pedofila i zlostavljača djece. Budući da je dječija pornografija usko vezana za pedofiliju, i ona je obrađena u ovom radu. Naglasak na na „internet“ pedofilima i pedofiliji kod žena leži u nedovoljnoj istraženosti navedenih kategorija. Rad je teorijskog tipa i prezentira najvažnije rezultate do kojih su došli različiti autori.
Ključne riječi: dječija pornografija, „internet“ pedofil, pedofilija, seksualni prestupnik, zlostavljač djece, žene pedofili

1. Uvod
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (eng. DSM-IV), parafilije predstavljaju grupu poremećaja kod kojih pojedince seksualno privlače neuobičajeni objekti, a seksualne aktivnosti su neobične po svojoj prirodi (Davison & Neale, 1999). Termin je skovan od starogrčkih riječi para, što znači osim i philia što znači ljubav.
Parafilije karakterišu ponavljajuća, snažna seksualna maštanja i seksualne potrebe ili ponašanja koja sadrže: 1) neljudske objekte, 2) patnju ili ponižavanje osobe ili njezinog partnera, ili 3) djecu ili druge osobe koje to ne žele. Privlačnost po pravilu treba biti snažna i trajati najmanje šest mjeseci. Parafilije se (osim u slučajevima Seksualnog mazohizma) obično dijagnosticiraju muškarcima, pri čemu se procjenjuje da je odnos muškaraca i žena u ovoj grupi poremećaja 20:1 (DSM-IV, 1996). Dijagnoza se postavlja samo u slučajevima kada je osoba postupala u skladu sa tim potrebama ili je zbog njih doživjela značajnu nelagodu. Važno je istaknuti da mnogi pojedinci mogu imati slična maštanja i potrebe koje imaju parafiličari, a da im se pritom ne postavi dijagnoza, ukoliko njihova maštanja nisu ponavljajuća i intenzivna, ako osoba nije djelovala u skladu sa svojim potrebama ili zbog njih nije značajno uznemirena (Davison & Neale, 1999). Maštanje o nečemu što spada u područje parafilije, ukoliko maštanje nije intenzivno, kontinuirano i nikada se ne sprovodi u djelo, samo po sebi ne predstavlja poremećaj (Termiz i sur., 2010; prema Babić, 2013). Osobe koje imaju dijagnozu jedne ili više parafilija mogu samo fantazirati i masturbirati, mogu djelovati u skladu sa svojim fantazijama na legalan (stupiti u seksualni odnos sa odraslim partnerom koji je dao svoj pristanak) ili na ilegalan način (protiv volje druge osobe ili sa maloljetnom osobom) (Lanning, 2001).
Najčešći oblici parafilija su: pedofilija (prepubescentna djeca), incest (spolni odnos između osoba koje su u bliskom krvnom srodstvu), sadizam i mazohizam (postizanje spolnog zadovoljstva nanošenjem bola drugima ili osobnom patnjom, poniženjem i podnošenjem bola), zoofilija (seksualni odnos sa životinjom), ekshibicionizam (pokazivanje dijelova tijela ili spolnih organa drugima) i voajerizam (posmatranje golog ljudskog tijela, spolnih organa ili spolnih aktivnosti drugih ljudi) (Demirović, 2010).
Prema dijagnostičkim kriterijima Dijagnostičkog i Statističkog Priručnika za Duševne Poremećaje, Četrvto Izdanje, pedofil je osoba koja fantazira, koju seksualno uzbuđuje ili koja doživljava seksualni nagon prema prepubescentnoj djeci (obično mlađoj od 13 godina) tokom najmanje 6 mjeseci. Pedofili doživljavaju značajnu nelagodu zbog ovih seksualnih potreba ili poteškoće u interpersonalnom funkcioniranju ili djeluju u skladu sa svojim potrebama. Po pravilu, osoba mora imati najmanje 16 godina i mora biti najmanje 5 godina starija od maloljetne osobe da bi zadovoljila kriterije za pedofiliju (DSM- IV, 1996). U slučajevima koji uključuju prijestupnike koji su adolescenti, u procjenu moraju biti uzeti u obzir faktori poput emocionalne i seksualne zrelosti, prije nego što se postavi dijagnoza pedofilije (APA, 2000; prema Hall&Hall, 2009).
Pedofilija je: „Vrsta parafilije; ispoljava se u naklonosti odraslih prema djeci kao objektu seksualnih prohtjeva (uglavnom heteroseksualnih, često međutim i homoseksualnih, ekshibicionističkih, voajerskih, a rjeđe sadističkih). Pedofilija je parafilija koja se javlja češće kod muškaraca, normalnih ili mentalno zaostalih, senilnih, psihopata, alkoholičara i shizofreničara. Upražnjavanje pedofilije smatra se krivičnim djelom“ (Trebješanin, 2008, str. 342).
Prema definiciji Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) pod pedofilijom se podrazumijeva seksualno preferiranje djece, dječaka ili djevojčica (ili oboje) obično predpubertetske ili rane pubertetske dobi, od strane odrasle osobe (Seto, 2008). APA Rječnik psihologije ( American Psychological Association, 2007; prema Seto, 2008) definira pedofiliju kao parafiliju kod koje seksualne radnje ili fantazije predstavljaju preferiranu metodu za postizanje seksualnog uzbuđenja. Seksualna aktivnost se može sastojati od gledanja i dodirivanja, ali ponekad uključuje i snošaj, čak i sa veoma malom djecom.
U kriminalističkom rječniku se navodi da je pedofil: „u pravilu punoljetna osoba koja se uključuje u bilo koju vrstu seksualne aktivnosti sa osobama koje su legalno definirane kao djeca. Pedofile nazivaju i „zlostavljači djece“. Pedofil ima seksualni interes za djecu koji se manifestira u viktimiziranju koje može varirati od milovanja do sakaćenja i ubistva. Ne žele svi pedofili ozlijediti. Neki samo žele držati i milovati dijete, iskazati mu „ljubav“. Drugi ekstrem predstavljaju sadistički pedofili koji doživljavaju seksualno zadovoljstvo samo smrću zarobljenog djeteta“. (Modly-Korajlić, 2002, str. 441).
Riječ pedofilija je izvedena iz grčkih riječi koje označavaju ljubav (philia) prema djeci mlađe dobi (pedeiktos). Bečki psihijatar i seksolog Richard Freiherr von Krafft-Ebing (1840-1902), poznat po velikom naučnom doprinosu u istraživanju različitih oblika seksualnih devijacija, je prvi uveo termin pedofilija u stručnu upotrebu. (Babić, 2013