Odlomak

1.     UVOD
Ustaljena praksa u većini razvijenih demokratskih zemalja je da svaka država preuzima odgovornost za zbrinjavanje žrtava i pružanje blagovremene pomoći u vanrednim situacijama koje se dese na njenoj teritoriji. Shodno tome, planiranje za slučaj civilnih vanrednih situacija je prvenstveno odgovornost državnih institucija, te je uobičajena praksa i da sredstva namijenjena za tu svrhu budu također pod kontrolom tih institucija. Imajući u vidu nešto kompleksniju ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine, oblast planiranja i finansiranja u slučaju civilnih vanrednih situacija karakterizira nešto drugačiji oblik organizacije i upravljanja ovim sektorom. Tako, po definisanom teritorijalnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, jedinice lokalne, gradske, kantonalne, entitetske i državne uprave, u okviru svojih prava i obaveza utvrđenih zakonom, uređuju, planiraju, educiraju, organiziraju, finansiraju i provode sistem zaštite i spašavanja.

Inače, sam sistem zaštite i spašavanja Bosne i Hercegovine je oblik pripremanja i učešća subjekata zaštite i spašavanja u reagiranju na katastrofe i velike nesreće, kao i organiziranje, pripremanje i sudjelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u prevenciji, reagiranju na katastrofe i otklanjanju mogućih uzroka i posljedica katastrofa.

Pojam sistem zaštite i spašavanja je termin koji se ustalio u međunaronoj komunikaciji u  nedavnoj prošlosti, pa je tako postepeno našao svoju upotrebu i u Bosni i Hercegovini. Ova  oblast je bila znatno poznatija u našem regionu kao sistem općenarodne odbrane i društvene  samozaštite. Kako je ovaj termin napušten uz demokratske promjene koje su uslijedile, većina institucija koja djeluje u ovoj oblasti zadržala je u svojim nazivima samo pojam civilne zaštite.

2.    RUKOVOĐENJE

U najužem smislu označava „vođenje poslova“, poslovođenje, usmjeravanje pojedinaca,organiziranje pojedinaca, organizacija i organa kao cjeline od organa rukovođenja
ili pojedinca – rukovodioca, radi ostvarivanja postavljenih ciljeva. Rukovođenje je rad ljudi na rukovodećim funkcijama.Po Henriju Fajolu funkcije rukovođenja su sistem sastavljen od od pet ključnih elemenata: planiranje, organizovanje, komandovanje, koordinacija i kontrola.
Fajol je bio zagovornik obrazovanja rukovodećeg kadra u tokovima redovnog školovanja.
Federik Taylor  je napisao rad „Sistem upravljanja pomoću inicijative i stimuliranja“  , i prvi je promovisao i koristio termin  „naučni menadžment“ . Po njemu središte upravljanju organizacijom pripada sposobnim i inicijativnim vođama za:razvoj nauke, selekciju radnika na naučnoj osnovi, prenošenje naučnih saznanja na izabranog radnika, podjelu rada između rukovodilaca i radnika. Max Weber je dao„ideal tip“ , birokratsku teoriju, gdje je pismena forma rukovođenja zasnovana načvrstom sistemu hijerarhijekoja ima nadređenost i podređenost, kao i kontrolu nadređenog vođe.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita na radu

Komentari