Verbalno i neverbalno sporazumijevanje

Komunikacija je proces razmjene ideja i informacija. Riječ komunikacija znači učiniti nešto opštim ili zajedničkim. Cilj komunikacije može biti sam čovjek, druga osoba ( u interpersonalnoj komunikaciji) ili neka grupa. Komunikacija omogućava ljudima da izraze svoje fizičke, emocionalne i psihološke potrebe. Neverbalna komunikacija je vrsta pretežno spontane, ali i namjerne komunikacije, kojom osobe bez riječi – gestovima, načinom držanja tijela, izrazom lica, pogledom ili bojom glasa – izražavaju i razmjenjuju namjere, emocije, raspoloženje, stavove i želje. Osnovna uloga neverbalne komunikacije je traženje, uspostavljanje, održavanje, usmjeravanje ili prekidanje socijalne interakcije. Uticaj neverbalne komunikacije na razumjevanje poruke se ogleda u tome što je primalac poruke sklon da povjeruje informaciji koju ona prenosi više nego izgovorenim riječima. Neverbalna komunikacija obuhvata oblike ponašanja kao što su:
• gestovi
• pokreti u prostoru
• držanje tijela
• izraz lica
• pogled
• ritam i tonalitet govora
• boja glasa
• odjevanje
Zajedničko svim ovim oblicima je to da oni nose odgovarajuću poruku. Vještina govorenja se ne krije samo u dobro pripremljenom sadržaju, temi i efektnom verbalnom izražavanju, već i u znacima neverbalnog opštenja – pozi i stavu govornika, pokretima, gestovima i izrazima. Neverbalna komunikacija čini ravnopravan dio procesa komunikacije, a u nekim trenucima i preovlađujući u odnosu na verbalnu komunikaciju. Neverbalni signali pokazuju misli i emocije, stavove i osobine obe strane u procesu komunikacije. Oni su podrška verbalnoj komunikaciji, ili, u nekim situacijama, zamjena za nju. Neverbalni aspekt komunikacije je naročito važan u prvim kontaktima i prvim trenucima komunikacije.
1. Verbalno i neverbalno sporazumijevanje