Transport lakokvarljive robe

UVOD
Ako neki proizvod ljudskog rada postane predmet razmjene, što je uvijek slučaj sa industrijskom proizvodnjom, naziva se roba. Roba je svaki predmet ili stvar kao produkt ljudskog rada, koja svojim svojstvima zadovoljava potrebe ma koje vrste, a može da bude predmet robnog prometa.

Najznačajniji faktori kod izučavanja robe su sledeći: proučavanje sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda, osnovne karakteristične promjene u toku procesa prerade, najvažnije karakteristike građe, ambalažiranje, transport, skladištenje i čuvanje gotovih proizvoda. U procesu transporta robe potrebno je obratiti pažnju na čitav niz faktora koji mogu imati bitan uticaj na kvalitet robe. Prilikom proučavanja procesa transporta robe, kao i drugih faktora koji se pojavljuju prilikom manipulisanja robom, moguće je pravilno postupiti ako se poznaju svojstva materijala, kao i promjene koje su utvrđene određenim zakonitostima.

Poznavanje robe se najčešće proučava kroz opšti i posebni (specijalni) dio. Opšti dio obrađuje sistematizaciju robe, kvalitet robe, ambalažiranje, način manipulacije, transport robe i skladištenje robe.

U lakokvarljive robe prije svega spadaju životne namirnice koje nisu trajno konzervisane, a priroda ih daje u ograničenim, vrlo često kratkim vremenskim intervalima. Stoga se nameće potreba za pripremanjem namirnica za kasniju upotrebu, što je potencirano progresivnom urbanizacijom, pa su transport i čuvanje životnih namirnica dobili potreban značaj.

Mаnipulisаnje robom u trаnsportu odražаvа se nа kаrаkteristike kvаlitetа proizvodа. U toku skladištenja kao i pri transportu mogu u lakokvarljivim životnim namirnicama da nastanu različite nepoželjne promjene sastava, strukture, boje, ukusa, mirisa i drugih osobina proizvoda.

Transport je premještanje ljudi, stvari, energije i informacija sa jednog mjesta na drugo. Transportom se obavljaju različite funkcije: prevoz, pretovar, utovar, istovar i čuvanje materijala, poluproizvoda i proizvoda u toku navedenih radnji. Transport materijala i roba služi za savlađivanje prostornih distanci između dobavljača, proizvođača i potrošača. Transport prostorno usklađuje proizvodnju i potrošnju u nacionalnim razmjerama i od izuzetnog je značaja za nacionalnu ekonomiju.

Transport lakokvarljive robe je sam po sebi specifičan zbog vrste robe koja se transportuje. Može se reći da od kvaliteta izvršenog transporta od jedne do druge tačke zavisi i kvalitet robe koja se transportovala, u smislu poštovanja ograničenih vremenskih rokova, rukovanja robom u toku transporta kao i načina utovara i istovara robe.

1. POJAM ROBE
Roba je proizvod rada namijenjen tržištu. Roba je proizvod ljudskog rada koji nije namijenjen za ličnu upotrebu proizvođača već za tržište, gdje se razmjenom uključuje u društvenu upotrebu. Roba ima dva bitna svojstva:
– upotrebnu vrijednost i
– vrijednost.

Upotrebna vrijednost zastupljena je u prirodnim svojstvima robe koja svojim materijalnim odlikama zadovaljava ljudske potrebe.

Vrijednost robe je društvena odrednica i izražava se u novcu, odnosno cijeni.
U sabraćajno – transportnom smislu roba kojom se rukuje obično se naziva teret. Bitno je poznavati opšte osobine tereta – robe, jer se onda i u rukovanju njom ispravnije postupa.

U nastojanju da se definiše roba, postupa se na različite načine. Najprije se kaže da je ona korisna stvar koja je sposobna da podmiri neku ljudsku potrebu, jer ako nije korisna stvar, to jeste, ako nema upotrebnu vrijednost , ona ne može biti roba. Međutim, iz ovoga ne treba izvesti zaključak da svaka korisna stvar, to jeste, svaka upotrebna vrijednost mora biti roba, jer na primjer, i vazduh na otvorenom porsotru zadovoljava određenu ljudsku potrebu, ali on nije roba.
Stoga se obično napominje da je roba takva korisna stvar, tj. upotrebna vrijednost, koja je proizvod ljudskog rada. Ali ovo samo po sebi nije dovoljno za definisanje robe, prosto zbog toga što svaki proizvod ljudskog rada koji je sposoban da podmiri neku ljudsku potrebu ne mora biti roba. Tako na primjer, upotrebne vrijednosti koje neposredni proizvođači proizvode za podmirenje spostvenih potreba nisu roba. Zbog toga se precizira da je roba takav proizvod ljudskog rada koji ima upotrebnu vrijednost za druge, a ne za njihovog proizvođača.
Međutim, i ovo je samo djelimično tačno, pošto svaki proizvod ljudskog rada koji ima upotrebnu vrijednost za one koji ga nisu proizveli ne mora uvijek biti roba. Iz svih tih razloga najadekvatnije je reći da je roba takva upotrebna vrijednost, to jeste, takav koristan proizvod ljudskog rada koji je proizveden zato da bude razmijenjen, to jeste, sa ciljem da se za njega dobije odgovarajuća protivvrijednost.

Poznavati robu znači detaljno biti upoznat o njenom porijeklu, o njenim osobinama (organoleptičkim, henmijskim, fizičkim, mehaničkim i dr.) o njenom načinu rastvaranja u kvalitetne razrede, o postupcima i načinima pakovanja, skladištenja, prevoženja i upotrebe. Dalje treba poznavati sve činioce koji izazivaju promjene na robi od dana proizvodnje do časa upotrebe, najpogodnije mjere i postupke zaštite, principe provjeravanja elemenata kvaliteta prema odredbama standarda itd.