Žuč

Uvod

Žučni mjehur je maleni organ u obliku kruške smješten ispod jetre. Tu se prikuplja i smješta žuč – tečnost koju stvara jetra, a sastoji se od žučnih soli, elektrolita, bilirubina (razgradni produkt hemoglobina), holesterola, i drugih lipida. Također sadržava metabolite i razgradne produkte ksenobiotika (ljekovi i otrovi). Žuč služi kao emulgator za masti i vitamine topljive u uljima u probavnom traktu i omogućava bolju apsorpciju masnih tvari iz crijeva. Olakšava probavu masti.
Iz žučne vrećice žuč žučovodom dospijeva do dvanaestopalačnog cijeva. Prije spoja s duodenumom žučovod se spaja sa sabirnim vodom iz gušterače. Žuč se izlučuje iz žučnog mjehura na signal da su masnoće ušle u dvanaestopalačno crijevo – žučni se mjehur stisne i ubrizgava žuč u lumen dvanaestopalačno crijevo (duodenuma).
Najčešće bolesti žučnog sistema jesu kamenac u žučnom mjehuru (kolelitijaza) i kamenac u žučovodu (koledokolitijaza). Ti kamenci se najvećim dijelom sastoje od holesterola. Kada žuč postane prezasićena holesterolom on počinje kristalizirati stvarajući kristale koji imaju tendenciju rasta. Ovakvo stanje može nastati zbog genske predispozicije ili nepravilne prehrane. Kamenac u žuči može dugo egzistirati ne uzrokujući probleme. Dok su maleni kristali ne uzrokuju probleme, čak mogu proći kroz žučovod ući u tanko crijevo i putem crijeva napustiti organizam.
Međutim, ukoliko kamenac postane prevelik može se zaglaviti u žučovodu. Tada osoba dobiva napad jake boli. Takva bol se naziva kolika. Takođe, osoba može imati mučninu i povraćanje. Dugotrajno začepljenje ima za posljedicu brojne komplikacije: akutni i hronični kolecistitis, opstrukcija funkcije jetre. U liječenju žučnih kamenaca arsenal farmakoloških sredstava je skroman. Najčešće je potrebna hirurška intervencija. Ljekovi koji se koriste u ovom slučaju imaju za cilj otopiti žučne kamence. Takvi ljekovi su kenodeoksikolna kiselina i ursodeoksikolna kiselina.