SLOBODNI SOFTVER I
FILOZOFIJA SLOBODE
DOSTIGNUĆA, PROBLEMI, PERSPEKTIVE
ZAGREB 2011.
1
UVODNA NAPOMENA
Zbirka tekstova "Slobodni softver i filozofija slobode - Dostignuća, problemi, perspektive" bavi se društvenim
aspektima problematike razvoja i širenja slobodnog softvera i slobodnih informacija, posebice onima u koje se
uklapaju pitanja ljudske slobode shvaćene u najširem smislu, promatrane iz perspektive društveno-ekonomskih
odnosa današnjeg vremena. Tekstovi su pisani razdoblju između 2001. i 2010. u različitim prigodama i s
različitim nakanama, no svi su oni nastali u okviru aktivnosti Udruženja za razvoj slobodnog softvera "Little
Lion" na propagiranju ideja projekta GNU i Pokreta za slobodni softver i slobodne informacije, koje smatramo
izuzetno značajnim, ne samo za tehnološki već i za ukupni društveni razvoj, kako u hrvatskim, tako i u
globalnim razmjerima. Neki su tekstovi uglavnom informativni i namijenjeni široj čitalačkoj publici, dok se u
nekima, uz ostalo, skiciraju i smjernice za neke praktične aktivnosti na ostvarenju ljudskih prava i sloboda na
području intelektualnih odnosa. Na kraju zbirke nalaze se dvije reakcije na članke prof. dr. Anđelka
Milardovića posvećene temi "informacijskog društva", koji su bili objavljeni u Vjesniku. Dio tekstova iz ove
zbirke objavljen je u tisku, a većina ih se može naći na internetu. Kao reference za pisanje tekstova poslužili su
uglavnom materijali sa web stranica projekta GNU
(http://www.gnu.org)
i iz Wikipedije.
Zbirka je složena povodom osme obljetnice osnivanja Udruženja za razvoj slobodnog softvera "Little Lion"
(http://free-zg.t-com.hr/little_lion)
koja će biti obilježena početkom travnja ove godine (usprkos činjenici da
u zadnje vrijeme Udruženje gotovo da i nije aktivno).
Zagreb, ožujak 2010.
2
odnosu na društvo kao cjelinu, uzimajući u obzir zahtjev za slobodom pojedinca kao i (koristi za društvo u
jednom i drugom slučaju)."
Stallmanova analiza (radi se o tekstu "Why Software Should Be Free" koji se može naći na web stranicama
njegove organizacije -
www.gnu.org
) nabraja brojne prednosti koncepta slobodnog (free) softvera nad onim
vlasničkim (proprietary) te dovodi do zaključka da bi
"pisati slobodni softver, te poticati druge da taj softver
međusobno razmjenjuju, distribuiraju, proučavaju i usavršavaju, trebala biti dužnost svakog programera".
U skladu s ovim zaključkom Stallman je početkom 1984. pokrenuo projekt pod nazivom GNU (što je
(rekurzivna) kratica za "GNU's not UNIX") čiji je cilj razviti slobodni operativni sustav za što veći broj
hardverskih platformi, koji sadrži sve komponente potrebne korisnicima u standardnoj osobnoj ili poslovnoj
primjeni. Pritom se potrudio i precizno definirati što pojam slobodnog (free) softvera zapravo znači. Ova se
definicija (izložena u dokumentu GNU General Public License) može sažeti u tri glavne točke - (1) programi
se mogu slobodno koristiti u bilo koju svrhu, (2) izvorni kod programa je svima dostupan i programi se mogu
slobodno mijenjati i prilagođavati vlastitim potrebama, (3) originalne ili modificirane verzije programa mogu
se slobodno distribuirati, besplatno ili uz naknadu, ali opet pod istom licencom.
Stallmanova zamisao o slobodnom operativnom sustavu ostvarena je zahvaljujući podršci više stotina, a
kasnije i tisuća volontera iz cijelog svijeta koji su se uključili u GNU projekt, te uz upotrebu slobodnog kernela
(jezgra, centralni dio operativnog sustava) nazvanog Linux, koji je razvio finski programer Linus Torvalds i
koji se vremenom pokazao dovoljno moćnim i fleksibilnim za svoju svrhu. Tako je stvoren operativni sustav
pod nazivim GNU/Linux prikladan za korištenje u osobnoj i poslovnoj praksi, koji se neprekidno razvija i
usavršava, a koji je po svojim "tehničkim" osobinama danas potpuno ravnopravan, a u nekim stvarima i
superioran odgovarajućem "vlasničkom" softveru. Pošto je taj sustav slobodan, odnosno svima dostupan i
"otvoren", mnogi su pojedinci i skupine krenuli u razvoj vlastitih verzija (distribucija), pa tako imamo Debian
GNU/Linux, Red Hat Linux, Linux Mandrake, SuSe Linux, Ubuntu, Slackware, a tu je i prva hrvatska
distribucija (HRID). Također, širom svijeta pojavile su se organizacije GNU/Linux entuzijasta koje se bave
promoviranjem slobodnog softvera u javnosti, njegovim prevođenjem i prilagođavanjem lokalnim standardima
i konvencijama (lokalizacija), a vrlo su bitne i njihove edukativne aktivnosti. U našoj zemlji tako postoji
Hrvatska udruga Linux korisnika (HULK) čije se djelovanje može pratiti na portalu
www.linux.hr
.
No, unatoč entuzijazmu naših "linuksaša", a i verbalnoj podršci dužnosnika odgovornih za pitanje
informatizacije zemlje, stječe se dojam da smo i na ovom području u velikom zaostatku, i to ne samo za
"razvijenim" zemljama Zapada (značajni pothvati u uvođenju informacijskih sustava baziranih na slobodnom
(GNU/Linux) softveru u javne i državne službe, kao i u gospodarski sektor zapažaju se naročito u Njemačkoj,
Španjolskoj i Francuskoj) već i za nekim zemljama koje pripadaju drugim ekonomsko-političkim krugovima
(Kina, Brazil)
. Kao primjer možemo navesti rješenja za "elektronsko poslovanje" koja nude neke državne
institucije, a koja podržavaju samo vlasnički Microsoftov softver, kao i njihove, također vlasničke, formate i
standarde. Jasno je da ova stvar samo odražava žalosno stanje u našoj zemlji po pitanju primjene slobodnih
informatičkih tehnologija, jer se u suprotnom sigurno ne bi moglo dogoditi da netko praktički proglasi MS-
Windowse službenim operativnim sustavom hrvatske privrede, a da na to nitko u javnosti ne reagira. Drugo je
pak pitanje zašto se znatan novac poreznih obveznika troši na licenciranje softvera (također Microsoftovog)
koji se koristi u državnim službama i institucijama, kad postoje adekvatna, a potpuno besplatna programska
rješenja iz kategorije slobodnog softvera. Nadalje, možemo primijetiti da ovaj problem zalazi pomalo i na teren
politike, jer se ovdje neizbježno nameće pitanje zašto se naša zemlja pokušava učiniti ovisnom o jednoj
multinacionalnoj kompaniji za proizvodnju softvera. Dok s druge strane slobodni softver zbog svoje
otvorenosti i činjenice da je besplatan isključuje mogućnost manipulacije bilo kakve vrste.
No ono što je u priči o slobodnom softveru i slobodnim informacijskim tehnologijama po našem mišljenju
najvažnije, jest sloboda. Naime, kako su već primjetili mnogi aktivisti Pokreta za slobodni softver, idejni
aspekti ovoga fenomena daleko su važniji od tehničkih detalja korištenja određenih informacijskih tehnologija,
jer se slobodni softver može i treba promatrati u jednom puno širem kontekstu - u kontekstu "borbe za slobodu
govora, slobodno širenje znanja i slobodni razvoj tehnologije" i to kao jedan od najvažnijih segmenata te borbe
jer zbog svoje tehničke važnosti, tehnološke superiornosti i izvanredne sposobnosti adaptacije unutar sustava
kojemu je direktno suprotstavljen, posebice s obzirom na pravne i ekonomske aspekte svoga postojanja, već
sada predstavlja osnovu na kojoj se mogu ostvariti neke od ovih sloboda, kao i neovisnost o činiocima koji te
slobode ograničavaju. A načini ograničavanja tih sloboda sve su brojniji. Uz one već navedene kao što su
zatvorenost softverskih rješenja i koncept njihovog vlasništva, tu spadaju (softverski) patenti, autorska prava,
2 Među svim tim projektima izdvajamo onaj vlade španjolske pokrajine Extremadura koja je za potrebe svoje
administracije omogućila razvoj posebne GNU/Linux distribucije nazvane LinEx, te onaj kineske
Akademije znanosti, odnosno njezinog Instituta za softverska istraživanja, koji je razvio distribuciju pod
nazivom Red Flag Linux, koja je prilagođena specifičnostima njihove zemlje i koja je tamo široko
rasprostranjena.
4
poslovne tajne i svi drugi oblici "intelektualnog vlasništva", kao i mnogobrojna tehnička sredstava "zaštite
informacija". Da bismo jasnije ilustrirali ovaj problem, napomenimo da se globalizirano društvo "zapadnog"
tipa kojemu i sami pripadamo nalazi u procesu (a negdje već i pri na kraju procesa) preobrazbe u svoju
postindustrijsku odnosno informacijsku fazu, što znači da su informatičke tehnologije zajedno s globalnim
umrežavanjem postale svakodnevnica vrlo velikog broja ljudi, najrazličitije dobi i životnog interesa, kao i
nužno sredstvo mnogih privrednih i društvenih aktivnosti. Jasno je da te tehnologije s jedne strane pružaju
šansu dosad nezabilježenog proširenja ljudskih mogućnosti i sloboda. No istovremeno, s druge, pružaju
mogućnost manipulacije neslućenih razmjera kako pojedincima tako i društvom u cjelini. A kuda to može
dovesti pokazuju danas vrlo popularni književni, a osobito filmski antiutopijski znanstveno-fantastični hitovi.
Teško je nadati se da će strategija "zatvaranja", ograničavanja, nedostupnosti, netransparentnosti, a sve u cilju
realizacije interesa zatvorenih ekonomsko-političkih skupina dovesti do bilo kakvog pozitivnog razvoja.
Uostalom, aktualne su tendencije prilično vidljive. A još je vidljivije da se u ovoj današnjoj dinamici koja
ubrzano mijenja čovjekovu svakodnevicu, njegove navike, stavove, vrijednosne sudove, sve te promjene
uglavnom prihvaćaju nekritički, po inerciji, bez puno razmišljanja i preispitivanja. Možda je to i za očekivati,
pošto kritički stav "košta", no pitanje je da li se "manje isplati". Jer se na ovaj način, uz ostalo, prešutno
nameću i neke neprimjerene i nadasve dvojbene "vrijednosti" koje stoje u suprotnosti s općim interesima, pa i
zdravim razumom. A upravo vrijednosti zastupljene u društvenoj zajednici određuju smijer našeg tehnološkog
i uopće društvenog razvoja.
Stoga je po našem mišljenju nužno razviti svijest o vrijednostima koje se tiču našeg odnosa prema
(informacijskim) tehnologijama koje prihvaćamo ili sami razvijamo. U programskim dokumentima Pokreta za
slobodni softver (ili šire za slobodne informacije) koji se mogu naći na već navedenim stranicama GNU
Projekta odnosno "Zaklade za slobodni softver" (
www.gnu.org
) izložen je cijeli niz ideja koje se tiču ove
problematike i bilo bi korisno da s njima bude upoznata šira javnost. Osnovu na kojoj počiva ova "ideologija"
čini ideja solidarnosti i međusobnog pomaganja ("helping your neighbour") koja se na ovaj način pokušava
promovirati i na inače veoma surovom terenu poslovnih i intelektualnih odnosa. Osobno iskustvo koje se
recimo tiče podrške za softverske produkte, one iz domene vlasničkog softvera kao one i iz domene onog
slobodnog, vrlo upečatljivo potvrđuje da ovakav pristup stvara daleko povoljnije i humanije okruženje za
odvijanje poslovnih aktivnosti, a i za život uopće. Naime, dok se komunikacija koja se odnosi na probleme sa
vlasničkim softverom na koje nailaze programeri, sistemaši ili "sistemski integratori" često odvija uz znatne
poteškoće jer se ide posredno, putem nekih tajnovitih "mreža" koje povezuju korporacijske hijerarhije (da sad
ne govorimo o ograničenjima koja se postavljaju na pristup izvorima informacija ove vrste), na području
slobodnog softvera, gdje su relacije puno jasnije i otvorenije, uvijek se može računati na pomoć nekog hakera s
tko-zna-kojeg-kraja-svijeta koji je vrlo dobro upućen u problematiku o kojoj je riječ (primjerice samo u projekt
Debian uključeno je više tisuća volontera (Debian maintainera) zaduženih svaki za svoj dio projekta koji su
uglavnom spremni svoje znanje podijeliti sa svima koji su za njega zainteresirani). Inače, treba napomenuti da
neki od programskih dokumenata Pokreta za slobodni softver sadrže i sasvim konkretne smjernice za
aktivnosti na promociji odnosno realizaciji ideja ove vrste, te predstavljaju poziv na akciju koja je očito nužna
da bi se otvorili novi prostori čovjekove slobode, prostori koje su nam informacijske tehnologije učinile
dostupnim. Preduvjete za ostvarenje ovoga cilja nabrojio je Eben Moglen, profesor prava na Sveučilištu
Columbia u svom "dotCommunist Manifestu" iz 2003. godine. Ti su preduvjeti slijedeći:
(1) Ukidanje bilo kakvog oblika privatnog vlasništva nad idejama.
(2) Povlačenje svih isključivih dozvola, privilegija i prava na korištenje spektra elektromagnetskog zračenja i
poništenje svih ugovora o trajnom vlasništvu nad elektromagnetskim frekvencijama.
(3) Razvoj elektroničke infrastrukture koja svim ljudima omogućuje jednaka prava u procesu komunikacije.
(4) Otvorenost kompjuterskih programa i bilo koje druge vrste softvera shvaćenog u najširem smislu te riječi
(što uključuje npr. i genetski kod) i njihovo tretiranje kao javnog dobra.
(5) Potpuno poštivanje slobode govora, uključujući sve vrste "tehničkog" govora.
(6) Zaštita integriteta kreativnog rada.
(7) Slobodan i ravnopravan pristup svim informacijama nastalim u javnom sustavu i svim obrazovnim
materijalima koji se koriste u bilo kojoj grani javnog obrazovnog sustava.
Često se iz krugova zagovornika (neo)liberalnog kapitalizma mogu čuti optužbe da Pokret za slobodni softver
propovijeda anarhiju, da njegovi principi stoje u suprotnosti s "dobrim" pravilima igre u poslovnom svijetu ili
čak sa međunarodnim pravnim normama ili pak "ljudskom prirodom". Ovakvi se argumenti vrlo uspješno
pobijaju u spomenutim programskim dokumentima, pri čemu je pokazano da se upravo ovdje radi o borbi za
poštivanje zakonitosti i ustavnih načela koja se u uvjetima bezumne trke za profitom krše sve bezobzirnije i
očitije. S obzirom na posvemašnju formalizaciju i instrumentalizaciju pravnog sustava kapitalističkih zemalja
takve su degeneracije gotovo neizbježne i pravi problem možda i nisu toliko one same koliko nedostatak
društvene volje i snage da im se stane na kraj. Dodatni problem leži i u činjenici da su zbog brzine tehnoloških
i društvenih promjena mnoga područja života i ljudske djelatnosti, a informatika je tu tipičan i vjerojatno jedan
5
PRIČA O DVA OPERATIVNA SUSTAVA
Promocija nove verzija Microsoftovog operativnog sustava Windows (Windows Vista) na hrvatskom tržištu
protekla je uz nešto manje pompe nego je to bilo u slučaju nekih starijih verzija ovog sveprisutnog softverskog
produkta (sjećamo se vijesti o hapeninzima na Cvjetnom trgu s balonima i estradnim zvijezdama) i u prilično
komornoj atmosferi. Naime, ovaj put, kako piše u rubrici "Novosti" "najpopularnijeg hrvatskog informatičkog
časopisa", novi su Windowsi predstavljeni pred užim auditorijem koji je činila skupina zainteresiranih
novinara, a prezentacija se odvijala "u avionu", točnije airbusu Croatian Airlinesa, tokom "panoramskog leta"
iznad Hrvatske. Bilo je to krajem studenog prošle godine. Prodaja Viste na svjetskom tržištu započela je
potkraj siječnja, dok je lokalizirana verzija (verzija prilagođena hrvatskoj "okolini") predstavljena u travnju.
Inače, kako napominju mnogi komentatori, Vista je izašla bez nekih važnih "featurea" (odnosno komponenti)
koji su bili ranije najavljeni (novi datotečni sustav, virtualne mape i dr.), a primijećeno je i podosta bugova, što
su mnogi ugledni komentatori ocijenili prilično razočaravajućim. Cijena osnovne verzije za "kućne korisnike",
sa znatnim ograničenjima i bez nekih novih komponenti po kojima se Vista i razlikuje od starijih verzija
Windowsa, iznosi 199$. Kompletna verzija za kućne korisnike košta 239$, a verzija za poslovne korisnike
299$. Postoji i verzija s dodatnim mogućnostima čija je cijena 399$ (ovdje se radi o cijenama u trenutku
izlaska Viste na tržište). Nekako usporedo s Vistom pojavila se i nova verzija Microsoftovog Officea (Office
2007). Cijene Officea kreću se od 149$ za "osnovnu" verziju, preko 399$ za "standardnu", pa sve do 679$ za
nekakvu "advanced" (Ultimate) verziju
Nešto malo iza Viste (početkom travnja) pojavila se i nova verzija operativnog sustava Debian GNU/Linux -
Debian 4.0 koji se zove još i Etch. Ovaj događaj jedva da je bio i primjećen u javnosti, odnosno u
informatičkim časopisma (koji su inače Visti posvećivali teme broja i o njoj pisali još davno prije izlaska na
tržište). Čovjek bi rekao da je tako nešto i normalno - interes javnosti proporcionalan je značaju onoga na što
se odnosi (u ovom slučaju operativnog sustava za računala (PC-jeve)).
No, što se tiče ovog značaja zanimljivo je primijetiti da su se recimo najvažniji serverskih procesi u firmi u
kojoj sam radio do pred koju godinu (radi se o firmi, recimo to tako, "srednje veličine") vrtili na Linuxu. Ili da
u maloj (obiteljskoj) firmi čiji sam suvlasnik, sva tri "stroja" vrte upravo Debian GNU/Linux (istina, jedan je
od njih u dual bootu s jednim prastarim Microsoftovim produktom koji nam je još uvijek potreban). Ili da
recimo mnogi znalci smatraju kako Debian GNU/Linux (ili neka druga verzija Linuxa, a njih ima dosta),
skupa s Open Officeom može poslužiti kao idealna zamjena za tandem MS-Windows/MS-Office u većini
uredskih poslova. Pritom treba napomenuti da su i Debian GNU/Linux i Open Office uglavnom lokalizirani
(premda lokalizacija u većini slučajeva uopće i nije neki problem), a da im je cijena i u dolarima i u kunama i
u bilo kojoj drugoj valuti ista - nula.
Možda nekome tko ovo čita sad nešto neće biti jasno (a ovo i pišem uglavnom za one kojima informatika nije u
središtu životnih interesa, pa im vjerojatno mnoge stvari tu nisu jasne). Recimo, zašto bi netko dao skoro 400$
za opremanje jednog "kućnog" ili čak 700 - 800$ za opremanje jednog "uredskog" stroja, a u medijima se
barata podatkom o 132.000 računala (od kojih će možda mnogi jednostavno biti "upgreadani", no cijene
"upgradea" (nadogradnje) na nove MS-Windowse/MS-Office uopće nisu niske, već uglavnom iznose 60-70%
cijena osnovnih produkata) na koja će MS-Vista biti instalirana tokom ove godine u Hrvatskoj, ako se sasvim
dobro može proći sa 0$? Odnosno, kako to da u istom vremenu i prostoru postoje dva operativna sustava za
PC-računala koji su, recimo, po kvaliteti i mogućnostima "tu negdje" (premda će svaki zadrtiji linuksaš
ovakvu tvrdnju smatrati bogohulnom i sramotnom, no možda poklonici Microsoftovog softvera misle upravo
suprotno) od kojih je onaj "komercijalni" sveprisutan, i u domovima, i na radnim i na javnim mjestima, dok o
onom drugom, i još besplatnom, u nekoj široj javnosti, gotovo da nitko nikada ništa nije čuo? I ne samo da je
prvi "komercijalan" (odnosno da "košta") već se na njegovu upotrebu postavljaju mnogobrojna ograničenja od
kojih stručnjacima najviše smeta nedostupnost "izvornog koda", dok se drugi može koristiti bez ikakvih
ograničenja, a kod mu je dostupan (otvoren).
Ovdje nam se zgodnim čini postaviti još jedno pitanje, koje je s prethodnima usko povezano - Kako to da
paralelno u vremenu i prostoru postoje dva čovjeka, gotovo vršnjaka, koji su gotovo u isto vrijeme pokrenuli
dva istovrsna projekta - projekte izrade novog operativnog sustava za računala (PC-jeve) - koji su se razvijali
otprilike jednakim uspjehom (ovdje podrazumijevamo dakako "tehnološku" stranu projekta, a ne onu tržišnu),
premda možda treba reći da je "u početku" (tijekom osamdesetih godina) prednost ipak bila na strani onoga
koji se danas smatra "uspješnijim", i koji su danas po kvaliteti i mogućnostima recimo "tu negdje"; od kojih je
jedan već duži niz godina najbogatiji čovjek na svijetu, medijska ličnost i veliki mecena, dok drugi živi gotovo
3 Ove cijene, kao i svi ostali navedeni podaci, uzeti su iz informatičkog časopisa BUG 1/2007.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
