Mikrobiološka analiza vode
Hemijski aspekti vode za piæe
1
Božo Dalmacija
1. HEMIJSKI ASPEKTI VODE ZA PI
Ć
E
Valorizacija hemijskog aspekta kvaliteta vode za pi
ć
e obavlja se putem defi-
nisanja preporu
č
enih vrednosti odgovaraju
ć
ih supstanci u vodi.
Preporu
č
ena vrednost
predstavlja maksimalnu koncentraciju odre
đ
ene supstance u vodi za pi
ć
e pri kojoj nema
negativnih posledica po zdravlje, ili je rizik za zdravlje prihvatljiv.
Najpoznatiji akt koji se
bavi kvalitetom vode za pi
ć
e su Smernice Svetske zdravstvene organizacije (Smer-
nice SZO). Ove Smernice uti
č
u na ukupnu politiku vezanu za problematiku vode za pi
ć
e,
prakti
č
no u svim zemljama.
Svetska zdravstvena organizacija (SZO) publikovala je 1993. godine drugo
izdanje Smernica za kvalitet vode za pi
ć
e,
č
ije je prvo izdanje objavljeno 1984. godine.
Jasno je da pri izradi Smernica nije bilo mogu
ć
e procenjivati delovanje svih supstanci
("hemikalija") koje se mogu na
ć
i u vodi za pi
ć
e. Dogovoreno je da hemijska jedinjenja i
elementi koji su posebno zna
č
ajni za pojedine zemlje, a nisu obuhva
ć
eni Smernicama,
budu uklju
č
eni pri budu
ć
im revizijama. Za kreiranje propisa u našoj zemlji iz ove oblasti,
pored Smernica SZO od velikog zna
č
aja su i Direktive Evropske Unije (Direktive EU).
Komisija Saveta EU je svoj predlog Direktiva o kvalitetu vode za humanu
potrošnju objavila krajem 1994. godine. Dogovoreno je da se propisi koji se odnose na
vodu namenjenu humanoj potrošnji usaglase na nivou osnovnih parametara kvaliteta i
zdravstvene ispravnosti vode, ostavljaju
ć
i zemljama
č
lanicama slobodu da dodaju i druge
parametre ako to smatraju za potrebno. Predložene Direktive EU o kvalitetu vode za pi
ć
e
(koje se odnose na vodu koja se koristi u doma
ć
instvu i na vodu koja se koristi u prehram-
benoj industriji i koja može uticati na zdravstvenu ispravnost kona
č
nog proizvoda) treba da
definišu opšte parametre, od kojih
ć
e neki biti utvr
đ
eni u tehni
č
kom pogledu na nivou
Unije, a drugi na nacionalnom nivou. Tako
đ
e je usaglašeno da nije zadatak Direktiva EU
zaštita resursa, ve
ć
kvalitet vode koju koriste potroša
č
i, putem vode za pi
ć
e i vode u
namirnicama u
č
ijoj se pripremi koristi.
U ovim Direktivama EU smanjen je broj parametara u odnosu na prethodno
izdanje Direktiva. Na nivou Unije obuhva
ć
eni su samo oni parametri koji se smatraju
suštinskim za osiguranje kontinuiteta visokog nivoa zaštite zdravlja. Zatraženo je mišljenje
Nau
č
nog savetodavnog odbora za istraživanja toksi
č
nosti i ekotoksi
č
nosti hemijskih
jedinjenja o mnogim važnim supstancama, uklju
č
uju
ć
i nitrate, pesticide i olovo. Tako
đ
e su
u potpunosti uzete u obzir najnovije Smernice SZO, kao i varijacije uslova životne sredine
u Evropskoj Uniji.
Standardi u Aneksu 1 Direktiva EU odslikavaju visok nivo zaštite zdravlja, koji
je zasnovan na raspoloživim nau
č
nim saznanjima i na principu predostrožnosti. Na
primer, u slu
č
aju genotoksi
č
nih kancerogena obi
č
no nije mogu
ć
e utvrditi koncentraciju
koja nema uticaja na zdravlje, a strogost svakog pojedina
č
nog standarda zavisi od toga šta
2 Priprema vode za piæe u svetlu novih standarda i normativa
se smatra prihvatljivim rizikom po zdravlje. Smatra se da je odgovaraju
ć
i statisti
č
ki nivo
rizika: ne više od jednog slu
č
aja raka na milion ljudi pri izlaganju u toku celog životnog
veka.
U našoj zemlji kvalitet vode za pi
ć
e reguliše Pravilnik o higijenskoj ispravnosti
vode za pi
ć
e (u daljem tekstu: Pravilnik SFRJ), donet 1987. godine i dopunjen 1991.
godine Pravilnikom o izmenama i dopunama Pravilnika o higijenskoj ispravnosti vode za
pi
ć
e, a koji je formulisan na osnovu podataka Smernica SZO iz 1984. i Direktiva EU iz
1986. godine. Nova saznanja od usvajanja Pravilnika SFRJ do danas name
ć
u potrebe
njegove izmene. Radi toga je Savezni zavod za zaštitu i unapre
đ
enje zdravlja formirao
Komisiju za pra
ć
enje uticaja životne sredine na zdravlje (u daljem tekstu: Komisija),
č
ija je
jedna od obaveza da na osnovu najnovijih Smernica SZO, Direktiva EU i iskustava iz
jugoslovenske prakse preporu
č
i izmenu vrednosti pojedinih parametara Pravilnika SFRJ.
Preporuke Komisije koje se odnose na hemijski aspekt kvaliteta vode za pi
ć
e bi
ć
e
razmatrane u ovom poglavlju.
Vrednosti parametara kvaliteta vode za pi
ć
e su zasnovane na raspoloživim
nau
č
nim podacima ili, kada su te vrednosti manje od onih koje se mogu posti
ć
i
savremenim postupcima obrade, na najnižoj vrednosti koja se može ostvariti u praksi.
Preporu
č
ene vrednosti zaga
đ
enja u vodi za pi
ć
e u Smernicama SZO i Direkti-
vama EU su dobijene na osnovu dva izvora informacija. Prvi izvor je prou
č
avanje ljudske
populacije, a drugi, mnogo
č
eš
ć
i, koriš
ć
enje toksikoloških studija sa laboratorijskim
životinjama.
Hemijski kontaminanti u izvorištima vode za pi
ć
e nalaze se zajedno sa brojnim
ostalim neorganskim i organskim supstancama koje se sre
ć
u u koncentracijama koje nisu
opasne po zdravlje. Preporu
č
ene vrednosti hemijskih kontaminanata ra
č
unate su za svaku
pojedina
č
nu supstancu, bez uzimanja u obzir mogu
ć
nosti interakcije tih supstanci sa
ostalim sastojcima u vodi. Me
đ
utim, smatra se da je dovoljno to što je faktor nesigurnosti
ugra
đ
en u najve
ć
i deo preporu
č
enih vrednosti, i da su time dovoljno obuhva
ć
ene mogu
ć
e
interakcije. Sem toga, ve
ć
ina kontaminanata ne nalazi se u koncentracijama bliskim
preporu
č
enim vrednostima. Me
đ
utim, mogu postojati slu
č
ajevi kada se kontaminanti sa
sli
č
nim toksikološkim efektima nalaze u koncentracijama bliskim njihovim odgovaraju
ć
im
preporu
č
enim vrednostima. U tim slu
č
ajevima treba da se sprovedu odgovaraju
ć
a
ispitivanja koja uzimaju u obzir lokalne uslove. Prihvata se da su toksi
č
ni efekti tih
supstanci aditivni, uprkos tome da postoje i suprotni dokazi.
Preporu
č
ene vrednosti koncentracija su date sa aspekta sigurne zaštite zdravlja od
opasnih i štetnih hemijskih materija u vodi. Važno je ponovo naglasiti, da je stav Direkti-
va EU u vezi genotoksi
č
nih kancerogenih materija da ne postoji koncentracija koja je bez
rizika po zdravlje. Zbog toga je za pojedina
č
ne kancerogene materije polazna ta
č
ka za utvr-
đ
ivanje preporu
č
enih vrednosti ona koncentracija koja bi izazvala ne više od jednog
slu
č
aja oboljenja od raka na populaciju od jednog miliona ljudi (10
-6
), uzimaju
ć
i u obzir
ekspoziciju u toku celog života. Ovo je strože od Smernica SZO, koja je kao kriterijum
usvojila rizik od pojave ne više od jednog slu
č
aja raka na populaciju od sto hiljada (10
-5
).
1.1. PREPORU
Č
ENE VREDNOSTI HEMIJSKIH SUPSTANCI
ZNA
Č
AJNIH ZA ZDRAVLJE

4 Priprema vode za piæe u svetlu novih standarda i normativa
Pravilniku SFRJ, u slu
č
ajevima gde su ve
ć
e izjedna
č
e sa vrednostima iz Direktiva EU, a u
slu
č
ajevima gde su manje da se zadrže te vrednosti.
Tabela 1
:
Pore
đ
enje vrednosti neorganskih supstanci zna
č
ajnih za zdravlje u
Direktivama EU, Smernicama SZO, Pravilniku SFRJ i predlog
Komisije za pra
ć
enje uticaja životne sredine na zdravlje.
Supstanca
Jedinica
mere
Direktive
EU
Smernice
SZO
Pravilnik
SFRJ
Predlog
Komisije
Antimon
µ
g/l
3 5
(P)
10 3
Arsen
µ
g/l
10 10
(P), I, IA
50 10
Bakar
mg/l
2
1
2
(P), III
0,1 0,1
Barijum
mg/l
0,7
1 0,7
Berilijum
µ
g/l
--
II
0,2 0,2
Bor
µ
g/l
300
1
300 1000 300
Cijanidi
µ
g/l
50 70 50 50
Fluoridi
mg/l
1,5 1,5
IV
1 1
Hrom(III);hrom(VI)
µ
g/l
50 50
(P)
100(III);50(VI) 50
Kadmijum
µ
g/l
5 3 5 3
Mangan
mg/l
0,5
(P), III
0,05 0,05*
Molibden
µ
g/l
70 250 70
Nikl
µ
g/l
20 20 50 20
Nitrati
mg/l
50
2
50
V
45 50
Nitriti
mg/l
0,1
2
3
(P), V
0,005 0,03**
Olovo
µ
g/l
10
3
10
VI
50 10
Selen
µ
g/l
10 10 10 10
Uran
µ
g/l
--
II
50 50
Živa
µ
g/l
1 1 1 1
Primedbe u Direktivama EU su navedene arapskim ciframa, u Smernicama SZO slovom
(P) i rimskim ciframa, a primedbe Komisije (*).
1
Vrednosti i klasifikacija ovih supstanci mogu biti izmenjene s obzirom na nau
č
ne dokaze
za koje se o
č
ekuje da budu uskoro na raspolaganju.
2
Kada se obavlja hloraminisanje, te vrednosti koncentracije mogu se zameniti sa 0,5 za
nitrite i za uslove kada je {[nitrati]/50 + [nitriti]/3}
≤
1, pri
č
emu srednja zagrada ozna
č
ava
koncentraciju u mg/l.
3
Ova vrednost se odnosi na reprezentativni uzorak vode uzet sa slavine i treba da važi
najkasnije 15-te kalendarske godine od datuma stupanja na snagu ovih Direktiva. Kada se
budu uvodile mere za postizanje te vrednosti, zemlje
č
lanice da
ć
e prioritet onim oblastima
gde su koncentracije olova u vodi namenjenoj za ljudsku upotrebu visoke. Zemlje
č
lanice
osigura
ć
e da se primene sve odgovaraju
ć
e mere za smanjenje koncentracije olova u vodi
namenjenoj za ljudsku upotrebu koliko je najviše mogu
ć
e tokom perioda neophodnog da se
postigne propisana vrednost koncentracije.Vrednost koncentracije za olovo je 25
µ
g/l
po
č
ev od 5 godina nakon stupanja na snagu ovih Direktiva pa sve do 15 godina nakon što
su one stupile na snagu.
Hemijski aspekti vode za piæe
5
(P)
Privremena preporu
č
ena vrednost. Ovaj se termin koristi za sastojke vode za koje
postoje dokazi o mogu
ć
oj opasnosti po zdravlje, ali za koje su raspoložive informacije o
uticaju na zdravlje ograni
č
ene; ili za koje je koriš
ć
en faktor nepouzdanosti ve
ć
i od 1000 pri
izra
č
unavanju podnošljivog dnevnog unosa (PDI). Privremene preporu
č
ene vrednosti se,
tako
đ
e, preporu
č
uju za: (1) supstance za koje bi izra
č
unata preporu
č
ena vrednost bila
ispod granice kvantitativnog odre
đ
ivanja ili ispod granice koja se može ostvariti primenom
postupaka obrade; ili (2) kada postoji mogu
ć
nost da dezinfekcija izazove prekora
č
enje
preporu
č
ene vrednosti.
I
Preporu
č
ena vrednost za supstance koje se smatraju kancerogenim predstavlja
koncentraciju u vodi za pi
ć
e koja se dovodi u vezu sa rizikom, reda veli
č
ine 10
-5
, od pojave
jednog slu
č
aja raka u toku života (jedan dodatni slu
č
aj oboljenja od raka na 100 000
stanovnika koji u toku 70 godina koriste vodu za pi
ć
e koja sadrži datu supstancu na nivou
preporu
č
ene vrednosti). Koncentracije koje se dovode u vezu sa rizikom od raka reda
veli
č
ine 10
-4
ili 10
-6
mogu se izra
č
unati množenjem ili deljenjem preporu
č
ene vrednosti sa
10. U slu
č
ajevima u kojima se koncentracija, koja se dovodi u vezu sa rizikom reda
veli
č
ine 10
-5
od pojave jednog slu
č
aja raka u toku života, ne može posti
ć
i zbog
neodgovaraju
ć
e analitike ili tehnologije pripreme preporu
č
uje se privremena vrednost koja
se može ostvariti u praksi, i za nju se daje odgovaraju
ć
a procena rizika od pojave raka.
Umerena kratkotrajna izloženost koncentracijama iznad preporu
č
ene vrednosti za
kancerogene supstance ne uti
č
e zna
č
ajnije na veli
č
inu rizika.
IA
Pove
ć
ani rizik pojave raka kože od 6 x 10
-4
.
II
Nema odgovaraju
ć
ih podataka koji bi omogu
ć
ili da se preporu
č
i vrednost koncentracije
koja je zasnovana na uticaju na zdravlje.
III
Koncentracija supstance koja je jednaka preporu
č
enoj vrednosti zasnovanoj na uticaju
na zdravlje ili je manja od nje, ali koja može da uti
č
e na izgled, ukus ili miris vode.
IV
Pri ustanovljavanju nacionalnih standarda treba da se uzmu u obzir klimatski uslovi,
koli
č
ina konzumirane vode i unošenje fluorida iz drugih izvora.
V
Zbir koli
č
nika koncentracija nitrata i nitrita i njihovih preporu
č
enih vrednosti ne treba da
bude ve
ć
i od jedan.
VI
Poznato je da sve vode ne mogu odmah da zadovolje preporu
č
enu vrednost. U
me
đ
uvremenu treba preduzeti sve druge preporu
č
ene mere kojima se smanjuje izloženost
dejstvu olova.
* i **
Smatra se da je voda ispravna u slu
č
aju da u oko 30% merenja vrednost
koncentracije dostigne vrednost do 0,1
mg/l
, frekvencija merenja po Pravilniku SFRJ.
Vrednosti koncentracija antimona i cijanida su niže u Direktivama EU u odnosu
na Smernice SZO i Pravilnik SFRJ, a Komisija preporu
č
uje da se koncentracije tih
supstanci dovedu na nivo propisan Direktivama EU. Zna
č
ajno niže vrednosti za nitrite
predvi
đ
aju Direktive EU u odnosu na Smernice SZO, 0,1 u odnosu na 3 mg/l. EU
dozvoljava koncentraciju nitrita od 0,5 mg/l prilikom hloraminisanja vode, pod uslovom
da je:
[
]
[
]
nitrat
nitrit
50
3
1
+
≤

Hemijski aspekti vode za piæe
7
Berilijum.
Koncentracija berilijuma u prirodnim vodama je uglavnom ispod 1
µ
g/l. Retko je na
đ
en u vodi za pi
ć
e i to u veoma niskim koncentracijama. Opsežna
istraživanja sprovedena u SAD su utvrdila koncentraciju berilijuma u vodi od oko 0,2
µ
g/l,
a maksimalnu 1,2
µ
g/l.
Bor
. Hemija borovih jedinjenja još nije dovoljno razjašnjena u prirodi. U vodi se
nalazi uglavnom kao anjon borne kiseline. Koncentracija bora u morskoj vodi je od 4-5
mg/l ra
č
unato kao borna kiselina. U kanadskim priobalnim vodama koncentracije bora su
bile 3,7-4,3 mg/l. Vode uš
ć
a reka u more su bogate borom, jer se transportuje iz mora.
Koli
č
ine bora u površinskim vodama u SAD su bile 0-6 mg/l, a
č
esto ispod 1 mg/l. U
severnoj Italiji koncentracije bora u jezerima su ispod 0,09 mg/l. U ispitivanju odabranih
vodovoda u SAD na
đ
ene su koncentracije bora izme
đ
u 0-0,74 mg/l, srednja 0,12 mg/l.
Prose
č
na koncentracija bora u 3842 uzorka tretirane i distribuirane vode u Kanadi,
posmatrane u periodu od 1987-89. godine bila. je 0,042-235
µ
g/l, maksimalna 570
µ
g/l. U
Holandiji koli
č
ine bora u svim vodovodima u 1984.godini varirale su od <0,005-0,61 mg/l,
srednja 0,02 mg/l. U odabranim vodovodima u bivšem SSSR koncentracije su bile 0-6
mg/l. U Sijera Leone u 9 razli
č
itih izvora vode za pi
ć
e koncentracija bora je bila 4,6-18,1
mg/l. Nivoi koncentracija bora u 37 izvora mineralne vode u SAD su bili od <0,005-4,2
mg/l, a u 7 uzoraka je bilo 1 mg/l.
Cijanidi
se povremeno nalaze u pija
ć
oj vodi primarno kao posledica industrijskog
zaga
đ
enja.
Fluoridi
. Ve
ć
e koli
č
ine su na
đ
ene u podzemnim vodama, a u morskoj vodi uku-
pna koncentracija fluorida je 1,3 mg/l. U oblastima bogatim mineralima koji sadrže fluor
izvorska voda može sadržati i do 10 mg/l fluorida. Najve
ć
a prirodna koncentracija fluorida
je 2800 mg/l. U podzemnoj vodi koncentracija fluorida se menja u zavisnosti od tipa stena,
ali ne prelazi 10 mg/l. Koncentracija fluorida u nekim selima u Kini je bila ve
ć
a od 8 mg/l.
U Kanadi koncentracija fluorida u pija
ć
oj vodi je bila od <0,05-0,2 mg/l, u flouri-sanoj
0,6-1,1 mg/l. U SAD 0,2% stanovništva je izloženo koli
č
ini fluorida u vodi ve
ć
oj od 2
mg/l. U Holandiji preko cele godine prose
č
ne vrednosti za pija
ć
u vodu iznose 0,2 mg/l. U
nekim afri
č
kim zemljama gde je tlo bogato mineralima fluora koli
č
ine fluorida u vodi su
relativno visoke, npr. Ujedinjena Republika Tanzanija oko 8 mg/l.
Hrom
je široko rasprostranjen u zemljinoj kori. Zemljište i stene mogu sadržavati
male koli
č
ine hroma, naj
č
eš
ć
e u Cr(III)-jedinjenjima. Šestovalentan hrom je toksi
č
niji.
Prose
č
ne koli
č
ine hroma u kišnici su 0,2-1
µ
g/l. Prirodna koncentracija hroma u morskoj
vodi je 0,04-0,5
µ
g/l. U severnim morima na
đ
ena je koncentracija hroma od 0,7
µ
g/l.
Prirodni ukupni sadržaj hroma u površinskim vodama je približno 0,5-2
µ
g/l, a rastvo-
renog 0,02-0,3
µ
g/l. Uglavnom sadržaj hroma u vodi zavisi od aktivnosti industrije. U
površinskim vodama SAD detektovane su i koncentracije do 84
µ
g/l, a u centralnoj Kanadi
0,2-44
µ
g/l. Uglavnom je sadržaj hroma u podzemnim vodama mali, ispod 1
µ
g/l. U
Holandiji je detektovana prose
č
na koncentracija hroma od 0,7, a maksimalna 5
µ
g/l. U
Indiji 50% od 1473 uzorka vode iz kopanih bunara sadržavale su manje hroma od 2
µ
g/l.
Najviše vodovoda u SAD sadrži manje od 5
µ
g/l. Približno 18% stanovništva u SAD
koriste vodu za pi
ć
e koja sadrži od 2-60
µ
g/l hroma i 0,1% od 6-120
µ
g/l hroma. U
Holandiji u 75% vodovoda koncentracija hroma je ispod 1
µ
g/l, a 98% ispod 2
µ
g/l. U
kanadskim vodovodima srednja koncentracija hroma je 2
µ
g/l, sa maksimumom od 14
µ
g/l.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti