Seminarski rad iz predmeta Medicinska etika
Tema:
Maloljetnička delikvencija
Student: Amina Begović Mentor: Prof.dr.Mehmed Avdagić
Broj indexa: 356/12
Travnik, 2012
0
1. OPŠTE KARAKTERISTIKE MALOLJETNIČKE
DELINKVENCIJE
Maloljetnička delinkvencija je veoma stara društvena pojava čije se forme naziru još u
prvobitnim oblicima ljudskog društva, jer je od najstarijih vremena postojala potreba
mladih za ovim svojevrsnim oblikom identifikacije u društvenu sredinu. Sa
Hamurabijevih pločica dešifrovan je sljedeći zapis: „Omladina je postala nesnosna.
Kasno se vraćaju kući, pjevaju i larmaju ulicama, a ima i onih koji po povratku u
porodične domove šibaju svoje roditelje“. Prvobitni oblici maloljetničke delinkvencije su
odraz prostora i vremena u kome su se pojavljivali. U istorijskom razvoju ljudskog
društva kroz vijekove i godine shvatanje o maloljetničkoj delinkvenciji se sporo razvijalo.
Tradicionalno su djeca bila prepuštena porodici. Tek od XX vijeka dolazi do naglog
interesovanja za maloljetnike i njihovo prestupništvo što je posljedica opšteg porasta
društvenih potreba i tehničkog i tehnološkog napretka čovječanstva. Sa opštim porastom
društvenog bogatstva danas je maloljetnička delinkvencija dostigla ranije neslućene
oblike i značaj.
Povećanje obima maloljetničke delinkvencije i broja maloljetnih izvršilaca u ukupnom
broju izvršenih krivičnih djela u našoj zemlji, otvorili su čitav niz pitanja, od čijeg
blagovremenog i uspješnog rješavanja zavisi poboljšanje uslova za dalji razvoj
maloljetničke delinkvencije i usavršavanja sistema opšte i individualne bezbjednosti.
Maloljetnička delikvenicija u sadržajnom i metodološkom smislu prdstavlja pedagoško
usklađen proces uzročnog obješnjenja prestupničkog i delinkventnog ponašanja mladih,
njegove vidove i pojavne oblike, organizacinono-operativne metode i postupke u cilju
sprečavanja i suzbijanja kao i prevenivno-vaspitne mjere i radnje u penalnom i
postpenalnom postupku sa ovim specifičnom kategorijom maloljetnika.
1.1. Osnovne pretpostavke za suzbijanje maloljetničke
delinkvencije u cilju efikasne politike suzbijanja kriminaliteta.
Etiološki aspekt razmatranja kriminaliteta u cjelini upućuje nas na relevantne društvene
faktore koji suštinski utiču na obim i dinamiku maloljetničke delinkvencije. Na prvom
mjestu je ekonomska situacija i njeni neposredni uticaj na stabilnost porodice i harmoniju
porodičnog ambijenta.
Bez ekonomske stabilizacije i njenog povoljnog uticaja na porodičnu atmosferu skoro je i
nemoguće zamisliti povratak izgubljenog porodičnog i roditeljskog autoriteta koji su
nužni, kako na psihološkom, tako i na moralnom planu, radi pravilnog vaspitavanja
maloljetnika. I obrnuto, nema stabilne i harmonične porodice bez relativnog spokojstva
njenih najmlađih članova.
3
Pošto je riječ o adolescentnoj populaciji, naravno da je od izuzetnog začaja
uloga škole
,
koja je već duže vrijeme zapostavila svoju vaspitnu funkciju u korist obrazovne funkcije
što je u mnogome uzrokovalo probleme koji sad izazivaju brigu cijelog društva.
Uticaj na
masovne medije
putem sastanaka, peticija od strane škola ili roditelja, ili
sugestijama od strane ministarstva kulture i nauke, pa sve do eventualnih uvođenja
visokih taksi zbog prikazivanja filmova sa preovlađujućim nasilničkim sadržajem, trebali
bi takođe biti uključeni u široku društvenu akciju čišćenja ove vrste medija od ovih
svoevrsnih zagađivača duha, posebno mladih konzumenata.
Notorna je činjenica da mladi posjedujući savremena tehnička sredstva za reprodukciju
(DVD) mogu, ne samo iznajmljivati već i kupiti na ulici, diskete (CD) sa nasilničkim
sadržajem. Međutim, ne treba gubiti iz vida okolnost da pojedine televizijske kuće
svakodnevno emituju progreme sa nasilničkim i porno sadržajem koji nesavjesno od
gledalaca bivaju prihvaćeni kao neka vrsta ozvaničene poruke sa opštedruštveno
prihvaćenim kriterijuma.
Mnogi istraživači koji su u već odavno formiranim demokratskim društvima bave ovom
problematikom ustanovili su kako je već djeci, mlađoj od 15 godina dosadno da prate
film ukoliko već u prvih pet minuta nije izvršeno ubistvo koje je postalo preduslov za
inicijalno uzbušenje mladih posmatrača.
U planski osmišljenoj akciji apela, savjeta i pritisaka na distributere ovakvih sadržaja
mogli bi se uključiti subjekti najrazličitijih profila, od roditelja, pedagoga, sportskih
radnika, sudija, novinara, pa sve do umjetnika, duhovnika i političara.
Na zakonodavnom planu, bilo bi poželjno, posebno zbog adolescenata, ograničiti dozvolu
za
držanje oružja
samo na držanje u stanu, bez prava nošelja oružja sa sobom, izuzev
pojedinih službenih osoba.
Kada je rječ o zakonodavnim promjenama koje bi mogle uticati i na suzbijanje
maloljetničke delnikvencije, trebalo bi uzeti u razmatranje i ideju o mogućnosti
sporadičnog probijanja donje starosne granice krivične odgovornosti maloljetnika, i ispod
14 godina starosti i to samo na vidove i oblike najtežih krivičnih djela.
Ovakva akcija bi se odvijala uz saglasnost stručnih timova Centara za socijalni rad.
Zastupamo tezu da ni sa aspekta individualne, a pogotovu ni sa aspekta generalne
prevencije nije prihvatljivo ostaviti neprocesuiranim slučajeve ubistva izvršenig od strane
maloljetnika na uzrastu 10 ili 12 godina, kakve smo imali u našoj praksi, jer su oni tim
svojim protivdruštvenim radnjama, na najgori način potvrdili dostignuti stepen zrelosti
koja prevazilazi njihov uzrast.
U prilog ovoj tezi ide i činjenica da su u Švedskoj ovakvi zločini kažnjivi za djecu od 8
do 16 godina, a mladi Švajcarci mogu odgovarati već sa sedam godina ali pred
4
Jedan od najvažnijih stadijuma u realizaciji vaspitnih mjera postaje obaveza Centra za
socijalni rad da pomognu maloljetnicima da se zaposle jer, „zapošljavanje maloletnika
predstavlja prvi korak u procesu njegove resocijalizacije i vraćanja u normalne tokove
života“.
1.2 Pogrešna shvatanja o maloljetničkoj delinkvenciji
Egipatski sveštenik je prije 6.000 godina napisao na zidovima jednog groba : „Naša se
zemlja degenerisala u ovim zadnjim danima. Postoje znakovi da je svijet došao do kraja,
jer djeca više ne slušaju svoje roditelje“.
Grčki mudrac Sokrat je napisao prije više od 2.400 godina sljedeću bilješku: Djeca sada
vole luksuz, ona imaju loše vladanje, prezir prema autoritetu, ona pokazuju nepoštovanje
starijih i vole brbljanje umjesto učenja. Djeca se više ne dižu kada stariji ulaze u
prostoriju. Ona protivrjeće svojim roditeljima, brbljaju pred društvom, pohlepno gutaju
poslastice sa stola, prekrste svoje noge i tiranišu svoje učitelje“.
Uvriježeno je shvatanje da maloljetnička delinkvencija ima određene uzroke od kojih se
najčešće navode: siromaštvo, moralno izopačene ličnostimladih delinkvenata, škola,
nedostatak mogućnosti za zabavu, slobodno vrijeme i slični uzroci. Nema sumnje da se
neki od ovih uzroka mogu smatrati, manje ili više kao relevantnim. Istraživač koji se
ozbiljno prihvatio svog posla svjestan je da mora uložiti maksimum napora kako bi
utvrdio da li neki ili svi navedeni uzroci mogu ili ne mogu biti manifestovani kao
simptomi slični maloljetničkoj delinkvenciji. Nerijetko, iza olako protumačenih
manifestnih pojava postoje dublji razlozi u kojima ćemo pronaći odgovor na pitanje zašto
je jedan maloljetnik postao delinkvent, a drugi, iz iste grupe vršnjaka, nije. Stoga je
primarna obaveza svakog istraživača da duboko pronikne u objektivnije razloge od onih
olako shvaćenih i protumačenih koji se često navode kao uzroci maloljetničke
delinkvencije.
Uticaj idola u dječijoj igri je od presudnog značaja za delinkventno ponašanje djece i
maloljetnika.
6
