FAKULTET ZA MENADŽMENT HERCEG NOVI
Herceg Novi, jun 2013.
ORGANIZACIJA, METODOLOGIJA I
IZVJEŠTAVANJE EKSTERNE REVIZIJE
ZAVRŠNI RAD
Predmet: Kontrola i revizija
Prof. dr Ivo Županović
Andrea Tošić
Finansije, računovodstvo, bankarstvo
JMBG: 1006989386524
ORGANIZACIJA, METODOLOGIJA I IZVJEŠTAVANJE EKSTERNE REVIZIJE
Mentor: Prof. dr Ivo Županović 1 Kandidat: Andrea Tošić
Sažetak
Kroz ovaj rad prikazaću proces rada eksternog revizora, kao i usklađenost tog procesa sa
profesionalnom etikom. Takođe, objasniću načine organizovanja stručnog tima eksterne
revizije, koji kroz metodologiju i načela dolazi do revizorskog mišljenja. Uz sve to, revizorski
tim, odnosno eksterni revizor se susreće sa određenim rizicima, koji imaju uticaja na krajnji
izvještaj. Revizorskim postupcima se nastoji doći do što objektivnijeg izvještaja, odnosno,
primjenom kvalitetnih dokaza obezbjeđuje se kvalitetno revizorsko mišljenje. Koordinisanje
rada eksterne revizije može umnogome, kako vlasnicima I investitorima, tako I svim ostalim
korisnicima izvještaja pružiti adekvatan uvid u stanje preduzeća.
Ključne riječi:
eksterna revizija, organizacija, metodologija, procesi, izvještavanje
Abstract
Through this work I will present the process of external auditors, as well as the compliance of
the process with professional ethics. Also, I will explain ways of organizing an expert team of
external audit, the methodology and principles leads to the audit opinion. In addition, the audit
team and the external auditor meets certain risks, which may influence the final report. Audit
procedures are striving to reach that objective statements, that is, the use of good quality of
evidence provided by the auditors. Coordinating the work of external audit can greatly, both
owners and investors, as well as all other users of the report, to provide adequate insight into
the company.
Key words:
external audit, organization, methodology, processes, reporting
ORGANIZACIJA, METODOLOGIJA I IZVJEŠTAVANJE EKSTERNE REVIZIJE
Mentor: Prof. dr Ivo Županović 4 Kandidat: Andrea Tošić
UVOD
Istorija revizije je dugačka, i kao takva zahtijeva visok nivo znanja revizora radi provjere
finansijskih izvještaja i utvrđivanja njihove tačnosti, ispravnosti i istinitosti. Revizija datira još
iz starog Vavilona, kada su revizori imali funkciju ’’auditora’’ – slušaoca. U staroj Kini,
Grčkoj i Rimu poreski obveznici su javno davali izjave o poslovanju. Novija istorija revizije
datira iz XIX i XX vijeka, a obilježila je industrijska revolucija i korupcije, pogotovo u
preduzećima u kojima je vlasništvo odvojeno od upravljanja.
1
U Škotskoj je 1853. godine
formirana prva profesionalna asocijacija računovođa i revizora. Kada preduzećima nije bio
dovoljan samo kapital vlasnika, počela su da se razvijaju tržišta kapitala i kreditne institucije.
Funkcionisanje tržišta kapitala nije moglo da funkcioniše bez finansijskih izvještaja preduzeća.
Kako bi se povećalo povjerenje vlasnika, kao i investitora i povjerilaca, daje se i nezavisno
stručno mišljenje revizora o vjerodostojnosti tih izvještaja.
U savremenoj reviziji finansijskih izveštaja nastoji se da se uz optimalne troškove ostvare
postavljeni ciljevi. Stoga se, osim u ekstremnim slučajevima, ne vrši ispitivanje svake poslovne
promjene. Ispitivanje svih poslovnih promjena zahtijevalo bi dug vremenski period i izazvalo
bi visoke troškove revizije. Pomoću metode uzorkovanja dolazi se do različitih saznanja koja
služe revizoru da formira mišljenje o predmetu istraživanja. Uzorkovanje omogućava revizoru
da iznijeto mišljenje bude zasnovano na dovoljnim i pouzdanim dokazima, do kojih se ne bi
moglo lako i ekonomično doći bez izabranih uzoraka.
Revizija je kod nas počela da poprima oblik i da ima značaj u privredi tek nekoliko zadnjih
decenija, dok je u većini zemalja već vijekovima razvijena u ekonomijama. Svoju ulogu je
zaokružila nakon industrijske revolucije, kao i razvojem menadžerske funkcije u preduzećima.
Najveći interes u rezultatima revizije vide vlasnici, jer na taj način dobijaju neutralan i realan
uvid u poslovanje preduzeća. Takođe, potencijalni rizik za buduće poslovanje se ogleda u
revizijskim izvještajima, pa se njima, pored vlasnika, koriste i poslovni partneri, banke i
kreditori.
Sve brže promjene na tržištu kapitala i pod današnjim uslovima globalizacije, sadašnjim, a i
budućim vlasnicima kapitala potrebno je nezavisno mišljenje o finansijskim izvještajima
cijelog preduzeća ili dijela preduzeća. Investitori na ovaj način obezbjeđuju zaštitu, kvalitetnije
informacije iz finanasijskih izvještaja preduzeća u smislu tačnosti, pravovremenosti,
vjerodostojnosti i pouzdanosti.
1
Milojevic, D. , (2009), Kontrola i revizija, Beograd, strana 21, 22
ORGANIZACIJA, METODOLOGIJA I IZVJEŠTAVANJE EKSTERNE REVIZIJE
Mentor: Prof. dr Ivo Županović 6 Kandidat: Andrea Tošić
Da li je preduzeće stabilno i da li ima budućnost (going concern)?
Da li su u preduzeću preuzete sve potrebne mjere da se spriječi nastajanje pronevjera i
prevara?
Da li se preduzećem upravlja na odgovarajući način?
Da li je informaciona baza preduzeća istinita, autentična i zaštićena?
Da li direktori raspolažu pouzdanim i adekvatnim informacijama za donošenje odluka?
Postoji li adekvatna kontrola?
Kakav je uticaj poslovanja preduzeća na ekologiju?
Ima li preduzeće slabosti koje ga mogu uzdrmati ili dovesti u krizu?
Revizija kao veoma kompleksan proces zahtijeva konstantno planiranje i adekvatne faze
pripreme. Kompleksnost, složenost i dugotrajnost su razlozi za planski pristup, jer proces
revizije može da traje i do jedne godine. Obavljanje revizije uzrokuje i određene troškove.
Sistematičan pregled poslovnih knjiga podrazumijeva mogućnost smanjenja troškova
angažovanja i da se podigne efikasnost rada u cjelini. Pregledavanjem izvorne dokumentacije
koja je formirana i kompletirana za dokumentovanje poslovnih događaja, revizor sagledava da
li je stanje u dokumentaciji adekvatno prenijeto u poslovne knjige (naloge za knjiženje,
dnevnik, glavnu knjigu, pomoćne evidencije, itd…).
Nakon osvrta na tok koji pruža proces revizije i osnovna zaduženja, a sobzirom da smo kroz
uvodni dio već istakli definiciju revizije više okrenutu metodološkom pristupu analize, ovdje
možemo istaći slijedeću definiciju koja najbolje oslikava opti pojam revizijeRevizija može da
se definiše kao sistematičan pregled poslovnih knjiga i računovodstvenih izvještaja izvršen od
strane revizora i eksperata sa ciljem da se izrazi kompetentno, stručno i nezavisno mišljenje o
ispravnosti, istinitosti i tačnosti istih.
6
Revizor takođe treba da pregleda i računovodstvene izvještaje (bilans stanja, bilans uspjeha,
bilans tokova gotovine, izvještaj o promjenama na kapitalu i odgovarajući aneksi). Revizor
utvrđuje nekoliko stavki, i to: da li su svi računovodstveni izvještaji sastavljeni i dostavljeni na
uvid revizoru; da li su sastavljeni u skladu sa propisima, domaćim i međunarodnim
računovodstvenim standardima; da li izvještaji reprezentativno odražavaju stanje u poslovnoj
dokumentaciji i poslovnim knjigama; da li se o njima može formirati revizorsko mišljenje; da li
su u postupku revizije ispoštovana tri osnovna standarda:
7
Reviziju obavlja jedna ili dvije osobe koje imaju odgovarajuće tehničko i stručno
obrazovanje za obavljanje revizije;
Revizor ili revizori u svakom trenutku angažmana moraju da ostanu nezavisni:
Revizor uvijek mora da postupa sa dužnom profesionalnom pažnjom.
6
Ibid.
7
Ibidem, s
trana 4
