AGRONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Biljna virologija i
fitopatogene bakterije
skripta
19.5.2009
Skripta je sastavljena od predavanja dr. sc. Edyte Đermić i
odabranih sadržaja iz fitopatološke
literature. Sadrži poglavlja o općoj i specijalnoj biljnoj virologiji i bakteriologiji.
5
Laboratorijske
tehnike i uvjeti rada
Sve biljne patogene dijelimo na stanične (imaju staničnu građu)
-
to su gljive i bakterije i bezstanične patogene
-
viruse i subviralne patogene.
Uvod: osnovne laboratorijske tehnike
Prilikom laboratorijskog rada s biljnim patogenima važno je održavanje s
terilnosti
i pravilno skladištenje
kemikalija. U laboratoriju se koriste
laboratorijski pri
bor te stakleno i plastično posuđe. Dio posuđa
i pribora
nije moguće koristiti višekratno te se ono nakon upotrebe odbacuje, a ako je kontaminirano (kemijski ili
b
iološki), sprema se na posebno odlagalište.
Kako bi se održali sterilni uvjeti,
provodi se
sterilizacija posuđa, pribora i hranidbenih podloga.
Po potrebi, neke radnje se vrše u laminaru.
Laminar je radni ormar s protokom sterilnog zraka.
Sterilizacijom se uništavaju vegetativni i sporogeni
mikroorganizmi
i virusi. Od
fizičkih
metoda
sterilizacije provode se suha sterilizacija i
autoklaviranje. Autoklaviranje predstavlja metodu
vlažne sterilizacija pregrijanom vodenom parom.
Provodi se u hermetički zatvorenom uređaju
autoklavu, najčešće pri temperaturi 121°C i tlaku
1bar.
Od kemijskih sredstava za dezinfekciju se najčešće
koriste NaOH i deterdženti.
Određene tehnike zahtijevaju
provođenje pokusa
za koje je potrebno osigurati i laboratorij, ali i
uzgajalište biljaka.
Slika 1: laminar
Slika 2: autoklav
7
Po građi razlikujemo četiri tipa virusnih čestica (slika 3):
a)
anizometrični (izduženi, filamentozni). Postoje tri tipa ovakvih virusa:
•
štapićasti. Np
r:
virus mozaika duhana (TMV) 300x18
nm
•
nitasti (vijugavi). Npr: virus mozaične patuljavosti kukuruza
•
baciliformni, zaobljeni na oba kraja, ili samo na jednom (tada kažemo da
liče na puščano zrno).
Npr: virus nekrotskog žućenja brokule
b)
i
zometrični (sferični, kuglasti, poliedrični). Obično su ikozaedri.
2
•
manji, promjer
a 20-
35 nm. Npr: virus mozaika krastavca (CMV)
Veličina im se izražava promjerom.
Oko 80% ovih virusa ima promjer oko 30 nm. Razlikujemo dva tipa:
•
veći, promjera 60
-
110 nm. Npr: virus brončavosti rajčice (TSWV)
c)
multikomponentni
(Slika 4) (mogu biti anizometrični i izometrični). To
su virusi kod kojih je
genom
podijeljen na dijelove koji su pakirani u zasebne čestice. Npr. virus mozaika krastavca(CMV), virus
šuštavosti duhana (TRV), virus mozaika vigne, v. mozaika lucerne,...). Podijeljenost genoma je prednost
jer omogućuje nastanak novih virusnih sojeva. Olakšano je fenotipsko miješanje različitih virusnih
sojeva, manje
nukleinske kiseline i manje virusne čestice su stabilnije od velikih
.
Oko 30% biljnih RNA
virusa ima podijeljeni genom.
Slika 4
: podijeljeni genom virusa mozaika krastavca (CMV), mikrografija, shema i elektroforetsko očitovanje
Neke čestice multikomponentnih virusa mogu biti prazne.
Treba napomenuti da se podijeljena RNA može
nalaziti u više čestica, ili pak kod nekih virusa samo u jednoj. Različite čest
ice
multikomponentnih virusa mogu
se odvojiti metodom centrifugiranja u gradijentu gustoće.
2
geometrijsko tijelo čija se površina sastoji od 20 istostraničnih trokuta
