Eksproprijacija

Ovaj rad ima za cilj analizirati i predočiti jedno od osnovnih prava čovjeka koje je zaštićeno visokim standardima. Pravo vlasništva je objektivno pravo posjedovanja, korištenja i raspolaganja nekom stvari sukladno s njenom prirodom i namjenom. Ovo pravo je zaštićeno međunarodnim konvencijama kao i unutardržavnim zakonima. Sam razvoj ljudskih prava tekao je neravnomjerno i različito u društvima pa tako i interpretacija prava na svojinu. Razvojem društva i države, razvija se i pristup svojini, kako pojedinca, tako i društva odnosno države. Upravo u ovom odnosu nastaje sukob između pojedinca i društva, a društvenim izumom kojeg nazivamo eksproprijacija. Izvlaštenje ili eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje, uz naknadu, nekoga imovinskog prava aktom državnog organa i davanje toga prava drugomu, ako je to u općem interesu. Međutim, eksproprijacija nekada znači i prisilno oduzimanje imovine od privatnih lica, a u opštem interesu, naročito zemljišta, fabrika i svih drugih sredstava proizvodnje. Eksproprijaciju možemo još definirati kao upravnopravni način sticanja državne imovine. Ovaj institut sadržavaju gotovo svi političko pravni poretci država, a koji znači prisilno i zakonom uređeno uzimanje nekretnina u privatnoj svojini od strane država u opštem tj. javnom interesu.