Mikrobiologija-skripta

MIKROBIOLOGIJA

SKRIPTA ZA INTERNU

UPOTREBU

Josipa Bošnjak

Split, 2016. godina

SADRŽAJ

Općenito o bakterijama………………………………………………………3
Bakterijske podloge i bojanja u bakteriologiji…………………………….…4
Određivanje osjetljivosti na antibiotike……………………………………...5
Serologija…………………………………………………………………….6
Dezinfekcija i sterilizacija……………………………………………………8
Uzorci za mikrobiološku pretragu……………………………………………9
Gram pozitivni koki…………………………………………………………11
Gram negativni diplokoki……………………………………………...……13
Gram pozitivni nesporulirajući bacili……………………………………….14
Gram negativni bacili…………………………………………………….....15
Enterobakterije……………………………………………………………...17
Gram negativni asaharolitički bacili……………………………………..…20
Gram negativni zavijeni bacili………………………………………….…..21
Gram pozitivne sporogene aerobne bakterije……………………………….22
Gram pozitivne sporogene anaerobne bakterije………………………….…23
Gram negativne zavojite pokretne bakterije……………………………..….25
Acidorezistentne štapićaste bakterije…………………………………….…26
Bakterije bez stanične stjenke………………………………………………26
Bakterije obavezni intracelularni patogeni…………………………………27
Anaerobne bakterije…………………………………………………….…..28
Najčešći uzročnici infekcija organizma………………………………….....29
Mikologija……………………………………………………………….….30
Virologija…………………………………………………………….……...31
Parazitologija……………………………………………………………..…33
Dijagnostika – specifikacije………………………………………….…..…38

BAKTERIOLOŠKE HRANJIVE PODLOGE

Sadrže bjelančevine, ugljikohidrate, vitamine,soli, elemente u tragovima. Takozvane činitelje
rasta

Prema podrijetlu: prirodne, sintetičke i polusintetičke hranjive podloge
Prema konzistenciji: tekuće, polukrute i krute hranjive podloge
Prema sastavu: JEDNOSTAVNE - hranjivi agar kao osnovna kruta podloga
- hranjivi bujon kao osnovna tekuća podloga
SLOŽENE: -

selektivne

– omogućuju rast željenim vrstama, a inhibira rast ostalim bakt. (SS-

agar, KLED agar, McConkey, EMBA)

diferencijalne

– služe za razlikovanje pojedinih bakt. na temelju uzgojnih svojstava

transportne podloge

HP za posebne namjene

: Muller-Hinton agar

Kosi agar

–

kligler

, crvena kosa podloga koja sadrži glukozu na dnu i laktozu na kosini. Poz.

rekacija je žuto obojenje. Crno obojenje ako bakt. proizvodi sumporovodik, uzdignuće ako
proizvodi plin.

Citrat agar

– zelena kosa podloga, gledamo da li bakt. koristi dušik za rast

SIM duboki agar

– sumpor, indol, motiliti (pokretljivost)

BOJANJA

Jednostavna bojanja –

Lofflerovo bojanje

Razmaz učvrstimo plamenom. Prelijemo metilenskim modrilom i ostavimo 3-5 minuta.
Isperemo vodom, osušimo i mikroskopiramo. Bakt. se boje u plavo.

Diferencijalna bojanja –

bojanje po Gramu

Razmaz učvstimo plamenom. Prelijemo Kristal

Violetom

i ostavimo 1 min. Odlijemo.

Prelijemo

Lugolovom otopinom

koja učvršćuje boju i ostavimo1 min. Odlijemo i isperemo

vodom.
Odbojimo 96%

alkoholom

8-10 sek (aceton). Isperemo vodom.

Prelijemo

Karbol

Fuksinom

i ostavimo 1 min. Isperemo i osušimo te mikroskopiramo.

V.L.A.K

Bojenje po Ziehl – Neelsenu

Za bakt. čija je ovojnica građena od voštanih tvari. Grijanjem ih rastalimo da se mogu obojati
i zadržati boju i nakon odbojavanja kiselim alkoholom. Zato ih zovemo acidorezistentne bakt.
one se oboje u crveno.

Razmaz učvrstimo plamenom. Dodamo

Karbol Fuksin

uz zagrijavanje na plamenu 3-5 min.

Ispremo vodom.
Odbojavamo kiselim

alkoholom

i isperemo vodom.

Prelijemo

Metilenskim modrilom

5 min. Ispremo, sušimo i mikroskopiramo.

K.A.M.

ODREĐIVANJE OSJETLJIVOSTI BAKT. PREMA ANTIBIOTICIMA

Mehanizam djelovanja antibiotika:
- inhibitori sinteze st. zida

inhibitori sinteze proteina i nukleinskih kiselina

inhibitori funkcije citoplazmatske membrane

ANTIBIOTICI

Beta laktamski: penicilini, cefalosporini (I.,II.,III.,IV.generacija), monobaktami, karbapemeni
Glikopeptidi: vankomicin, teikoplanin
Aminoglikozidi: gentamicin, streptomicin, tobramicin, netilmicin
Makrolidi: eritromicin, azitromicin

MRSA

– meticilin rezistentni

S. Aureus

Uzročnik bolničkih infekcija, rezistentan na sve beta laktamaze.
FOX DISK – ako je bakt. rezistentna na cefoksitin, radi se o MRSA-i. Lijek izbora je
vankomicin.

VRE

- vankomicin rezistentni enterokok

Rezistentan na peniciline, klindamicin, sulfonamide, vankomicin. Liječi se cefalosporinima 3.
i 4. generacije.

ESBL

– beta laktamaze proširenog spektra.

Rezistentne na sve beta laktamate, inaktiviraju peniciline i cefalosporine. Tvore

sinergizam

između 3. generacije cefalosporina i klavulonske kiseline, izgled poput „šampanjskog čepa“

ELISA

Radimo u jažicama u kojima se nalaze Ag uzročnika. Dokazujemo At u serumu pacijenta.
U jažice dodamo serum pacijenta. Ako postoje At, vezat će se za Ag u jažicama. Isperemo
suvišak At i dodamo konjugat (At na ljudska At i enzim koji je na njih vezan). Konjugat će se
vezati na kompleks Ag-At. Isperemo suvišak i dodamo supstrat. Ako postoje At u serumu
dobit ćemo vezani kompleks, a boja će se promjeniti iz bezbojne u žutu.

RVK- reakcija vezanja komple menta

Temelji se na rekaciji lize u kojoj nestanak slobodnog komplementa pokazuje da serum sadrži
At.
Serum pacijenta zagrijemo i tako inaktiviramo komplement. Dodamo bakt. (Ag) i
komplement (serum zamorca). Dodamo i hemolitički sustav (eritrocite i na njih vezana At).
Ako nisu prisutna At, komplement će lizirati eritrocite i dolazi do hemolize. To je negativna
reakcija.
Ako su prisutna At, komplement će se vezati za kompleks Ag-At i u epruveti imamo talog
eritrocita kao pozitivnu reakciju.

TITAR PROTUTIJELA

- recipročna vrijednost najvećeg razrijeđenja seruma bolesnika u

kojem postoji pozitivna rekacija između Ag i At.

PARNI SERUMI

– Prvi serum je uzet pri prvom kontaktu sa pacijentom, a drugi 10-14 dana

nakon prvog.

IgM protutijela

– sadašnja ili upravo prošla infekcija

IgG protutijela

– nedavna ili davno prošla infekcija

Porast titra protutijela (4 ili više puta) između prvog i drugog seruma karakterističan je za
primarnu akutnu infekciju.

Pad titra protutijela (4 ili više puta) između prvog i drugog seruma karakterističan je za
upravo prošlu infekciju.

Serokonverzija – At nema u prvom serumu, a ima ih u drugom serumu. Karakteristika za
primarnu akutnu infekciju.

BOLNIČKE INFEKCIJE

Pojava nakon 48 sati od hospitalizacije ili pojava 48 sati nakon otpusta iz bolnice.
Može biti stečena zbog terapeutskih ili dijagnostičkih postupaka.

Najčešći uzročnici BI

: MRSA, VRE, Klebsiella - ESBL, Pseudomonas aeruginosa,

Acinetobacter baumanni