1.1. OSNOVE GRAĐANSKOG PROCESNOG PRAVA

1.1.1. O građanskom procesnom pravu

Građansko procesno pravo

je sistem pravnih pravila kojima se regulira sudsko

ostvarivanje zaštite prava koja proistječu iz određenih građanskopravnih odnosa. Njima se
regulira: struktura građanskog sudskog postupka te položaj, aktivnosti i uzajamni odnosi
procesnih subjekata. Građansko procesno pravo se dijeli na: parnično i izvanparnično.

Građanski parnični postupak

je opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroženih ili

povrijeđenih subjektivnih građanskih prava, koju pruža državno pravosuđe. Ako zakon koji
regulira građanskopravnu materiju ništa ne propisuje, primjenjuje se parnična metoda, a neka od
izvanparničnih metoda primjenjivat će se samo ako je tako izričito propisano. Ovdje treba
spomenuti i odredbu članka 1. Zakona o parničnom postupku

(dalje: ZPP) prema kojoj se tim

zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o
osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te
u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za
neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.

Cilj.

Priznavanje prava implicira i priznavanje prava na njihovu zaštitu. Prava čiju zaštitu

ne bismo mogli ostvariti ne bismo uopće mogli nazvati pravima. Zaštita građanskih prava
ostvaruje se u parničnom postupku.

1.1.2. Samopomoć

Pravosudni aparat mora raspraviti svačiji zahtjev za pružanje pravne zaštite, kako bi se

spriječila samopomoć. Sudu se ne može dopustiti da, kada neka stvar nije činjenično ili pravno
jasna, od sebe otkloni dužnost pružanja pravne zaštite. To nalazi izričit izraz i u ZPP-u: “Sud ne
može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan” (2/2).

Samopomoć je u pravilu zabranjena

Tko samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili

pravo za koje smatra da mu pripada kaznit će se za kazneno djelo “samovlasti” (329 KZ

Samopomoć je ipak izuzetno dopuštena

u granicama zakona i to u sljedećim

slučajevima:

Zakon o parničnom postupku

objavljen je u Sl. l. SFRJ br. 4/77, izmjene i dopune: Sl. l. SFRJ br. 36/77, 4/80,

36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90, 35/91, preuzimanje za Republiku Hrvatsku: Narodne novine br.
53/91, izmjene i dopune: Narodne novine br. 91/92, 112/99 88/01 i 117/03.

Kada se nastavku teksta navode u zagradama brojevi članaka / stavaka bez naznake koji je zakon u pitanju, radi se

o odredbama Zakona o parničnom postupku.

Kazneni zakon (KZ) objavljen je u Narodnim novinama br. 110/97, 27/98,

Građansko procesno pravo

- Djelo učinjeno u nužnoj obrani nije kazneno djelo

(29 KZ). Tko u nužnoj obrani

uzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja (161/1
ZOO

- Djelo učinjeno u krajnjoj nuždi nije kazneno djelo (30 KZ). Ako netko uzrokuje štetu

u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak
opasnosti ili od osoba od kojih je opasnost otklonjena, ali od ovih posljednjih, ne više
od koristi što su je od toga imale (161/2 ZOO).

- Pravo subjekta da sam primjerenom silom brani svoj posjed (27 ZV

1.1.3. Izvori građanskog procesnog prava

Ustav RH

Kao akt najviše pravne snage, on je temeljni izvor građanskog procesnog

prava. On se ne bavi građanskoprocesnom problematikom, ali sadrži neka temeljna načela koja
služe zakonodavcu kada donosi zakon i onome tko primjenjuje taj zakon (napr. načelo javnosti,
jednakosti, ravnoprvnosti stranaka, itd.).

Zakon

Najvažniji među zakonima je Zakon o parničnom postupku od 24. prosinca

1976., stupio na snagu 1. srpnja 1977.

Treba naglasiti da je Hrvatski sabor 14. srpnja 2003.

donio

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

(dalje: ZIDZPP/03),

objavljen u Narodnim novinama br. 117/03, a stupio je na snagu 1. prosinca 2003. Taj propis
unosi mnoge bitne novote i promjene u parnični postupak, a promjene su obuhvatile više od
polovine odredaba aktualnog propisa. Ove izmjene teže k tome da svi sudionici u postupku
(stranke, njihovi zastupnici, ali i sud) svojim aktivnim djelovanjem doprinesu da se sporne
činjenice što prije rasprave, te da se jednako tako efikasno donese odluka u sporu.

Zakoni koji reguliraju pojedina procesna pitanja su: Zakon o radu, Zakon o sudovima,

Zakon o državnom odvjetništvu, Obiteljski zakon. U izvanparničnim stvarima: Zakon o
nasljeđivanju, Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlim i dokazivanju smrti, u ovršnim
stvarima: Ovršni zakon, za pitanja stečaja: Stečajni zakon.

Običaj

Običaji nisu izvor, ako zakon na njih ne upućuje, što nije slučaj sa Zakonom o

parničnom postupku. Izvjestan izuzetak je pravilo da u pogledu nadležnosti sudova za suđenje
strancima koji uživaju imunitet važe pravila međunarodnog prava (26/1), koje je nekad običajno.

Sudska praksa

. Nije izvor, osim za stranke na koje se presude odnose. Značajnu ulogu

ona ima pri interpretaciji pravnih pravila.

Pravna znanost

. Nije izvor ali može utjecati na rješenja zakonodavca snagom svoje

uvjerljivosti.

Zakon o obveznim odnosima

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

Brojne izmjene i dopune koje je pretrpio ovaj zakon navedene su u fusnoti 1.

Građansko procesno pravo

1.2. GRAĐANSKO PARNIČNO PRAVOSUĐE U HRVATSKOJ

1.2.1. Parnični, izvanparnični i ovršni postupak

Razgraničenje parničnog i izvanparničnog postupka.

Izvanparnični postupak se

negativno definira - kao postupak koji nije parnični. U nedostatku suštinskog kriterija za
razgraničenje parničnog od izvanparničnog postupka, primjenjuje se legalni kriterij. Prema tome,
da li će neka stvar spadati u jedan ili drugi postupak, ovisi o tome na koju će se od te dvije
varijante odlučiti zakonodavac.

Osnovne razlike su sljedeće:

Parnični postupak

Izvanparnični postupak

Jednoobrazan - pravila postupanja su jednaka
za sve vrste sporova

Heterogen - odlučuje se o raznovrsnim
materijama

Uvijek imamo spor

Možemo imati sporne činjenice, ali ne spor

Rigorozan, uniforman - ima jače procesne
garancije za pravilno utvrđivanje činjenica

Elastičnost procesnih instituta - radi boljeg
prilagođavanja specifičnim materijama o
kojima se odlučuje

Nikad se ne pokreće po službenoj dužnosti

Mnogi se pokreću po službenoj dužnosti

Glavna rasprava je centralni stadij

Rasprava je samo izuzetno propisana

Pravni ljekovi su u pravilu devolutivni

Pravni ljekovi mogu biti devolutivno-
remonstrativne prirode

Dominantno je raspravno načelo

Inkvizitorna ovlaštenja suda su ograničena

Dispozitivna ovlaštenja stranaka su ograničena

Inkvizitorna ovlaštenja suda su ojačana

Mogu sudjelovati samo dvije stranke

Postupanje je moguće i samo s jednom
strankom, ali isto tako i s većim brojem njih

Pravila o paničnoj sposobnosti stranaka su u parničnom postupku uža nego li u izvanparničnom, što
znači da se u posljednjem može kao stranka pojaviti neka osoba koja to ne može u parničnom postupku.
Ipak, pravila parničnog procesnog prava služe kao supsidijarni pravni izvor u svim izvanpraničnim
stvarima.

Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako

utvrdi  da  bi  postupak  trebalo  provesti  po  pravilima  izvanparničnog   postupka.  Postupak  će  se
nakon pravnomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka   pred nadležnim
sudom (19/1). Radnje što ih je proveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i
dr.) te odluke koje je   donio taj sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom
postupku (19/2).

Parnični postupak i ovršni postupak.

Nakon što sud donese kondemnatornu presudu,

tuženiku se ostavlja paricijski rok (rok za dobrovoljno ispunjenje). Ako on dobrovoljno ne
postupi po presudi u tome roku, slijedi ovrha. Dakle, u ovršnom postupku se prisilno ostvaruju
naredbe suda samo iz kondemnatornih presuda, samo kad nema dobrovoljnog ispunjenja i samo
kad vjerovnik to zahtijeva. Neke mjere ovršnog postupka mogu se provesti i u toku parnice, pa
čak i prije nje (privremene mjere). Treba reći da ni svakom ovršnom postupku ne prethodi
parnični postupak, jer ovršne isprave ne moraju potjecati od parničnog suda.

Sve ovo govori u prilog samostalnosti ovršnog prava, jer se, dakle, na svaki parnični

postupak ne nadovezuje ovršni.

Građansko procesno pravo

Parnični postupak i stečajni postupak.

Ni ovršno pravo nije homogeno. Naime, u

ovršnom postupku se provodi individualno izvršenje određenog potraživanja na određenoj
imovini dužnika. U stečajnom postupku se provodi generalna egzekucija na cjelokupnoj imovini
stečajnog dužnika, u korist svih stečajnih vjerovnika. U tome se postupku primjenjuju bitno
drukčiji principi namirenja vjerovnika od onih koji važe u ovršnom postupku.

1.2.2. Parnični postupak i postupak pred Ustavnim sudom

Postupak.

Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno

pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom
sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom (37/1
UZUSRH

Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis (podzakonski akt) koji bi trebao primijeniti,

odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će
neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti
spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom (37/2 UZUSRH).

O podnijetim zahtjevima u prethodna dva slučaja Ustavni sud će izvijestiti Vrhovni sud

Republike Hrvatske (37/3 UZUSRH).

Posljedice.

Svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za

ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom, odnosno pojedine odredbe drugog
propisa s Ustavom i zakonom, a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona,
odnosno odredbu drugog propisa, ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za
izmjenu pravomoćne odluke kojom joj je povrijeđeno pravo, a koja je donesena na temelju
ukinute zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa (58/2 UZUSRH).

Svaka fizička i pravna osoba kojoj je povrijeđeno pravo pravomoćnom odlukom

donesenom na temelju poništene odredbe drugog propisa (ne i zakona), neovisno o tome je li
podnijela prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti, ima pravo podnijeti
prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke

(58/3 UZUSRH).

Kad sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili

nezakonitosti, a Ustavni sud utvrdi da takva neustavnost, odnosno nezakonitost ne postoji, svatko
kome je povrijeđeno neko pravo može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te
odluke

(60 UZUSRH).

1.2.3. Parnični postupak i kazneni postupak

Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske

U prethodna dva slučaja prijedlog se može podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u

»Narodnim novinama« (58/4 UZUSRH).

U roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog suda (60 UZUSRH).

Građansko procesno pravo

Slučaj kad parnični sud sam rješava prethodno pitanje.

Parnični sud samostalno

rješava sva pitanja o kojima zavisi njegova odluka o glavnoj stvari, pa i kaznenopravna, ali pod
uvjetom da kazneni sud još nije riješio o takvom kaznenopravnom pitanju (12/1). Parnični sud
tada ne mora čekati da kazneni sud riješi kaznenopravno pitanje koje je od prejudicijelnog
značenja u parnici.

Kad parnični sud sam zauzme stav o prejudicijelnom pitanju, taj stav ima pravni učinak

samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno (12/2).

Odluka o prejudicijelnom pitanju je

deklaratorne naravi. Ona nije sastavni dio dispozitiva, već ulazi u obrazloženje, kao jedan od
razloga na kojima sud temelji svoju odluku o glavnom pitanju. Stoga nema zapreke da nadležni
organ o ovom pitanju samostalno rješava kao o glavnom, jer niti jedan drugi organ nije vezan za
prejudicijelne stavove parničnog suda (12/2).

Slučaj kad parnični sud ne rješava sam prethodno pitanje.

No pravo organa, pred

kojim se pojavilo prejudicijelno pitanje, da o njemu odlučuje, ne predstavlja i njegovu dužnost.
On uvijek može prekinuti postupak (213/1) i sačekati da nadležni organ o tome meritorno odluči.
Kad kazneni sud donese svoju odluku, parnični sud će za nju biti vezan u granicama njene
pravomoćnosti.

Parnični sud je vezan i za oslobađajuću i osuđujuću presudu kaznenog suda, kad se tom

presudom odlučuje o nekom kaznenopravnom pitanju kao prejudicijelnom pitanju. Međutim,
parnični sud ne može biti vezan za shvaćanja oslobađajuće kaznene presude, kada je opseg
kaznene odgovornosti uži od građanske.

Parnični sud je vezan samo za osuđujuću presudu kaznenog suda i kad ta odluka nije od

prejudicijelnog značenja za parnicu, ali se odnosi na činjenični kompleks koji je predmet obaju
postupaka (arg. iz 12/3).

Ako se odluka u parnici zasniva na kaznenoj presudi, pa ta presuda bude kasnije ukinuta,

to predstavlja osnovu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka (421/8).

1.2.4. Priznanje i ovrha stranih sudskih odluka

Ova pitanja regulira ZRSZ

. Postupak u kojem se odluka stranog suda ispituje da bi se

utvrdilo ispunjava li pretpostavke da joj se prizna učinak domaće sudske odluke i da se dozvoli
njeno prisilno izvršenje – naziva se delibacijski postupak. Kod nas je prihvaćena liberalna
varijanta ovog sustava u kojoj se ispituje a) da li se strani sud pridržavao osnovnih procesnih
odredbi i b) da li ta odluka vrijeđa domaći javni poredak.

O priznanju strane sudske odluke može se odlučiti ili u posebnom delibacijskom

postupku ili kao o prejudic. pitanju, ali samo s učinkom u parnici u kojoj je rješavano. Za
odlučivanje o priznanju i ovrsi primarno se primjenjuju međunarodni ugovori, a tek supsidijarno
domaće procesno pravo (3 ZRSZ).

Odlučujući se da zauzme ovakav stav, ne čekajući rješenje nadležnog organa, parnični sud se izlaže riziku, jer ako

naknadna odluka nadležnog organa bude drukčija od incidentalne odluke parničnog suda, to može predstavljati
osnovu za traženje ponavljavnja postupka (421/8).

Napr. oslobađajuća presuda u kojoj se konstatira da se okrivljeniku ne može pripisati nehaj, ne veže parnični sud

ako građansko pravo propisuje objektivnu odgovornost

Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima