SADRŽAJ
Predgovor (1917.) 11
Prvi dio: Omaške [1916. (1915.)] 13
I. Uvod 15
II. Omaške 26
III. Omaške ( nastavak) 42
IV. Omaške ( zaključak) 64
Drugi dio: San [1916. (1915.-16.)] 87
V. Poteškoće i prva približavanja 88
VI. Pretpostavke i tehnika tumačenja 106
VII. Manifestni sadržaj sna i latentne misli sna 120
VIII. Dječji snovi 133
IX. Cenzura sna 145
X. Simbolika u snu 158
XI. Rad sna 180
XII. Analize primjera snova 194
XIII. Arhaične crte i infantilizam snova 210
XIV. Ispunjenje želja 225
XV. Nesigurnosti i kritike 241
PREDGOVOR
Ovo, što ovdje u javnosti predajem kao »Uvod u psihoana¬
lizu«, nema nikakve namjere natjecati se s već postojećim iz¬
laganjima vezanim uz ovo znanstveno područje (Hitschmann,
Freudovo učenje o neurozama, 2. dio, 1913; Pfister, Psiho¬
analitička metoda, 1913., Leo Kaplan, Osnovne značajke psi¬
hoanalize, 1914.; Regis i Hesnard, Psihoanaliza neuroza i
psihoza, Pariz, 1914.; Adolf F.Meijer, O liječenju neurotičnih
bolesti psihoanalizom, Amsterdam, 1915.).
Jer, radi se o vjernom ponavljanju predavanja, koja sam
održao u dva zimska semestra 1915. / 1916. i 1916. / 1917.
godine pred slušateljima, koji su uglavnom bili liječnici i laici
obaju spolova.
Sve osobine, zbog kojih će čitatelji uočiti ovo djelo, ob¬
jašnjavaju se iz samih okolnosti njegova nastajanja. Nije bilo
moguće zadržati hladnu mirnoću znanstvene rasprave pri¬
likom izlaganja; jer, govornik se morao potruditi da tijekom
dvosatnih predavanja ne dopusti slabljenje pozornosti svojih
slušatelja. Uzimanje u obzir ovakvog trenutačnog djelovanja
učinilo je neizbježnim, da se o istom predmetu progovori više
puta, primjerice - jednom u s vezi značenja snova, a zatim
unutar problema vezanih uz neurozu. Pa i raspored same gra¬
de doveo je do toga, da se poneka važna pitanja, kao na pri¬
mjer, ona o podsvjesnom, nisu mogla dostatno procijeniti i
obraditi na jednom jedinom mjestu, već bi se započinjala, te
11
I. predavanje
UVOD
Dame i gospodo! Ne znam koliko svaki pojedinac među vama
zna o psihoanalizi iz vlastitih čitalačkih napora, ili iz pričanja
drugih. No, već sam se i u najavi ovih predavanja obvezao
naslovom - Osnovni uvod u psihoanalizu - da ću ih održati
kao da o njoj ne znate ništa, pa vam tek trebam pružiti prve
pouke.
Ipak, usuđujem se pretpostaviti barem toliko, da znate ka¬
ko je psihoanaliza zapravo postupak kojim se liječe nervno
oboljeli, pa vam odmah mogu dati i primjer kako se ponešto
na ovom području radi drugačije, i to često upravo obrnuto,
no sto je to u medicini uobičajeno. Kad inače nekog oboljelog
podvrgavamo nekoj - njemu novoj - tehnici liječenja, u pra¬
vilu ćemo pred njim umanjivati tegobe s kojima se susreće, te
mu pružiti pouzdana obećanja u s vezi s uspjehom njegova
liječenja. No, kad neurotičara primamo na psihoanalitičko
liječenje, postupamo drugačije. Upoznajemo ga s poteškoća¬
ma same metode, njenim trajanjem, naporima i žrtvama koje
treba uložiti, a što se tiče uspjeha - objasnimo mu, da ga ne
obećavamo zasigurno, da on ovisi o njegovu ponašanju, ra¬
zumijevanju, poslušnosti, postojanosti. Naravno da imamo
dobre motive za takav prividno obrnut postupak, u koji ćete
vjerojatno kasnije steći bolji uvid.
15
