Teorija i organizacija prometnih tokova

PREDMET, ZADACI I POVIJEST RAZVITKA TEORIJE PROMETNOG TOKA
Teorija prometnog toka je znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem uvjeta kretanja motornih vozila u prometnim tokovima na mreţi cestovnih prometnica. U savladavanju složene problematike uvjeta kretanja motornih vozila u prometnim tokovima, teorija prometnog toka bavi se istraživanjem i definiranjem osnovnih pokazatelja, mjerodavnih za
opisivanje prometnih tokova, istraživanjem karakteristika prometnih tokova u idealnim i realnim uvjetima i istraživanjem ovisnosti između osnovnih parametara prometnog toka u idealnim putnim i prometnim uvjetima.Praktična primjena općih saznanja iz teorije prometnog toka ogleda se u vrednovanju postojeće mreže ili njenih pojedinih dijelova, sa stajališta
udovoljavanja zahtjeva postignutog i očekivanog prometa, u cilju utvrđivanja realnih potreba za poboljšanjem postojeće mreže ili njenih pojedinih dijelova u dinamici vremena.
Na osnovu ovog vrednovanja vrši se identifikacija uskih grla u prostoru (na mreži) i vremenu, zatim identifikacija uzročnika uskih grla, kao i planiranje i raspodjelu prometnih tokova, programiranje transportnih zadataka na mreži, upravljanje prometnim tokovima, programiranje odrţavanja mreži, poduzimanje odgovarajućih mjera u svrhu povećanja razine sigurnosti i dr.
Teorija prometnog toka mlada je znanstvena disciplina. Početak razvoja teorije prometnog toka navodi se 1930 godina, a vezano je uz primjenu teorije vjerojatnosti u opisivanju određenih karakteristika prometnog toka i za usavršavanje prvih matematičkih modela za opisivanje relacija “tok-brzina”. Među prve značajnije radove ubraja se publikacija Greenshields-a pod nazivom “A Study Of Highway Capacity”, iz 1934. godine.