Teorija oscilacija

Jedan od najrasprostranjenijih oblika kretanja u prirodi je oscilatorno kretanje. U najvecem broju svih vrsta kretanja prirnijenjene tehnike, oscilatomi procesi zauzimaju dominantnu ulogu. U 5irem smislu oscilacije su prisutne kod svih cvrstih tijela koja se defOlmisu u podrucju elasticnosti, a zatim prepustc djelovanju elasticnih sila. U tom slucaju elementarni dijelovi tijcIa osciluju aka svojih prvobitnih ravnoteznih polozaja koja su imala u nedeformisanom stanju. Isto taka, pod odredenirn uslovima, CVfsta i kruta tijela pod djelovanjem vanjskih sila osciluju kao cjelinc aka svojih ravnoteznih poloi.aja kad raznih masioa i mehanizama. Zbog svog vrlo SifOkog prisustva u tchoiei, izucavanje oseilaeijaje vrlo vazno radi razjasnjenja niza fizickih i mehanickih pojava. Nairne, ukoliko se karakteristike oscilacija povecaju iznad dozvoljenih granica, moze doci do lomova, velikih steta pa i katastrofa. Uloga teorije oscilacija U ovom slucaju je da na egzaktan naein ukaze na ovakve pojave, kao ina mogucnosti njihovog otklanjanja. S druge strane, ima slucajeva kada oscilatorna kretanja mogu korisno posluziti, kao naprimjer kod oscilatomih masina, drobilica, separatora, itd.